Današnji je trend biti gastro stručnjak. Svatko se danas kuži u hranu, u pripremanje hrane, koliko čega u što, pa kako termički obraditi hranu itd. Cijela je znanost kako ugurati termometar u dupe polupečenog pileta u pećnici, pa onda očitavati vrijednosti na skalama, vršiti analize i intervjue, je li u pilećem dupetu odgovarajuća temperatura da bi se ružmarin sljubio sa majčinom dušicom.
Svatko je danas stručnjak. Obično su to neki samoprozvani individuumi koji imaju malo znanja ali veliku labrnju. Čim manje znaju, tim više laju! Pa onda imamo slučajeve da takozvani hrvatski bog gastronoma u punom preseravanju više ne razlikuje bijelu minhensku kobasicu od nirnberške pečenice. Imamo slučajeva da gastronom za pečene krumpiriće “pomes frites” govori “pomfri” umjesto “pomfrit”. I to u većini slučajeva taj nesretni “t” na kraju prženih krumpira ostane negdje u dubini vrućega ulja… Pa ajde se ti usudi pitati koje je sorte prženi krumpir? Za većinu je krumpir jednostavno…krumpir! Dapače, obratite pažnju na terminologiju ugostiteljskih radnika. Neki dan upitam konobara za preporuku. Kaže on: “Janjeći kare na žaru je danas odličan.” O jebemti, ovaj ne zna ni gramatiku, pa ga podučih: “Mladi gospodine, ne kaže se janjeći kare nego janjeća kara. Ako nudite veći broj kara onda je ispravno reči janjeće kare, a ne janjeći kare.” I tako ja ne pojedoh janjeću karu na žaru… Još da sam ga pitao za pasminu janjaca…
Nadalje, svi su stručnjaci za vino. Pogledajte u restoranima. Otvaranje boce, pa njuškanje čepa, pa svi sve znaju o vinima, pa njuškaju čašu, pa čaša prema svjetlu, kontrolira se boja, pa čaša u mrak, pa ne znam što sve ne… pa se njuška vino, napokon gucne, okrenu oči prema gore, pa se značajno razmišlja i odlučno ispali: odlično je! Jeste li ikada u restoranu čuli da je netko prema boji vina zaključio da vino nije vrhunske kvalitete?
Ali, recimo, kada naručite steak, zna li konobar od koje vrste goveda je dotični komad mesa? A to je jako, jako bitno. U 99,99% slučajeva nema pojma. E, ja sam pronašao tog 0,01 postotnog. U Zagrebu, u O’Hari! Dakle, čuo ja da se tamo nude neke fiorentine. Bistecca alla fiorentina je zapravo T-bone steak na fiorentinski način. Dođem ja pa naručih Fiorentinu. Pa pitam, od koje je vrste goveda? Izvali meni konobar, ko iz topa: Chianina! Ja ostao razjapljenih ustiju. Čovjek zna znanje!!! Pa upitah još kako će biti spremljena? A ovaj me opet zajebe i kaže: onako kako i treba – “very rare”! Pa onda, neka krv šprica kad ga onako manje pečenog, više krvavog vilicom opićim! Što se mene tiče može se još i puls osjetiti!
Dakle, u O`Hari znaju sve, vrsta bika, koje težine mora biti, koliko se peče, Što se servira kao prilog… Uglavnom sve, baš sve! Ali ne samo o bikovima, nego sve o gastronomiji. Ne možeš ih zajebat ni jednim pitanjem. Čak ni ja! U petak sam pojeo moju prvu Fiorentinu u O´Hari. Dan nakon toga drugu. Jednostavno se nisam mogao savladati! Sad već jedva čekam idući odlazak u Zagreb.
Jesam li postao ovisnik?
Mrcina 
Nisam si mogao pomoći, ali spomenuo si gramatiku pa pomislih da ti je bitna…”O jebemti, ovaj ne zna ni gramatiku, pa ga podučih: “Mladi gospodine, ne kaže se janjeći kare nego janjeća kara. Ako nudite veći broj kara onda je ispravno reči ( reći ) janjeće kare, a ne janjeći kare.” i opićim ( više krvavog vilicom opićim! ). Sve u svemu nije loše, zanimljiv blog i da, možda si ovisnik!? Što je u ovom slučaju jako dobro.
Lp
Sviđa mi seSviđa mi se