O dijetama, visećim cicama i celulitičnom stajnom trapu

mostly-from-cryingJedna od najglupljih dijeta, zvučnoga imena “Danska dijeta” upravo osvaja svijet. Vrijeme je interneta pa ova informacija, o najnovijim znanstvenim dostignućima kako imati savršenu figuru, strelovito putuje svijetom. Prošla su vremena kad su službenice u pretijesnim majicama po uredima mijenjale “dijetalna iskustva”. Svaka je nova dijeta bila revolucionarna. I svaka je imala neko bombastično ime. Sjećam se neke koja se zvala “astronautska”. To navodno jedu astronauti, jer astronauti su prave face, pa ćeš ti, obični građanine, nakon te dijete ravno na Mjesec. Dijeta je bila toliko bezvezna da kad bi astronauti to stvarno jeli, od prdljevine, proljeva i riganja jedva da bi stigli do zahoda, a kamoli na Mjesec. Oni koji su htjeli holivudsku ljepotu prakticirali su pak “holivudsku dijetu”. Onda je došla revolucija. Ne znam kako se to sranje zvalo, ali znam da su svi kuhali neku juhu od karfiola, zelja i još nečega, pa su se s tim natankavali 3 puta dnevno… Pa onda “ananas dijeta”: ždereš sve osim ananasa. Ili obrnuto, ždereš samo ananas. Pa onda ne jedi proteine i ugljikohidrate zajedno, pa ne jedi navečer nego se obžderi ujutro, pa ne jedi ujutro nego popodne, pa navečer ne jedi ništa. Pa samo pij. Pa onda ne jedi uopće više ništa, nit ne pij. To se zvalo “nula dijeta”. Ko preživio, udebljao se par kila.

Onda je neki pametnjaković došao sa izrazom “otapanje masti”. Otapanjem masti, zapravo mršavimo. Mi otapamo svoju mast. Jebate, ko da smo prasci, pa otapamo mast i radimo čvarke! Pa za sve one koji ne žele nikakav napor, a žele “otapanje masti” pojavili se razni pripravci i tabletice, ponovno zvučnog imena: Fat burner! Popiješ tableticu i mast se sama otapa. Nije objašnjeno kuda ta otopljena mast curi. Pa onda čajevi: neki Oolong, pa neke bobice, super voće…. kraja nema…

No vratimo se na “Dansku dijetu”…

Dakle, svako jutro počinjemo s kavom. I kockom šećera. Šećer (ovo nije zajebancija) obavezno mora biti u obliku kocke. Bog će ga sveti znati zašto. Znači, kava i šećer. Nutricionistički gore ne može. Uzeo si hranjivoga ništa, i to ništa zalio s kavom. Jedino što se sad ispišaš i usereš. I onda si sretan, jer eto, jedno dvadeset si deka lakši. Sereš sve do ručka. A za ručak: “2 tvrdo kuvana jaja, spanać kuvan u vodi, 1 paradajz”. E od tog vise nećeš srat, al ćeš prdit (na sveopće veselje okoliša) i to onako, po sumporovodiku. Za večeru: “1 velika šnicla (230 g), salata”. Šnicla… Od koga…čega… A još i gramaža je točno određena. Točno 230 grama. Ako uzmeš 250, propao projekt! Usput, ako je 230 g. velika šnicla, koliko je grama onda mala???

Preskačem drugi i treći dan. Četvrti me dan oduševio: za ručak: “1 litar đusa, 1 šolja jogurta”. Litra soka i to prirodnog ima 450 kCal. Onog umjetnog, za kojega se kunu da je prirodni ima još i više. Osim toga, litra soka od naranče nije zdrava za srce. Sljedeće, ako popiješ litru soka i šalicu jogurta, sigurno te opet čeka ona sraćka od prvog dana. Ima da ti se čmar ispreokrene ko psu kad sere.

Dalje ne bih.

Cijeli tretman traje 13 dana, pa izgubiš 20 kila. U tih 13 dana možeš samo zajebati cijelo tijelo i izluditi. Srati, rigati i dehidrirati. Ali, ako osjetiš glad, piješ vodu. Da zajebeš glad. A vodu piješ kad si gladan. Tako stoji u uputi. A ne znam sto jedeš kad si žedan. Nigdje ne piše da smiješ piti vodu ako si žedan. A žedan ćeš sigurno biti jer ćeš od “kafe” dehidrirati. I kada cijela ta tortura prođe onda ćeš za mjesec dana dobiti par kila na one kile koje si imao prije ove “Danske dijete”. Da li je nekome uopće jasno zašto se ta dijeta “danskom” naziva????

New-low-fat-diet
jokideo.com

Ova je dijeta učinkovita, otprilike ko i savjeti za žene, koje vježbe treba raditi da bi ti se cice, koje su već praktično na koljenima, opet zdignule. Ili koje  sve masti i pomade, grijanje, zamatanje u folije raditi da bi ti se koža na nogama i guzici oduprla celulitu, i postala opet glatka. I slatka. Kao kocka šećera.

Ljudska je naivnost neizmjerna.

Ah da… i na kraju, kad dođe onaj znakoviti trinaesti dan i vi se probudite 20 kg lakši, s cicama koje vam od vježbanja stoje ispod nosa i svilenom kožom na bedrima, ne zaboravite “lajkati” sliku nekog jadnog djeteta, jer će Facebook za svaki lajk donirati 1 Euro.

Moš mislit.

Oglasi

Prodavanje magle made in Croatia

znalac curavić 1Kristijan se Curavić, inače s otoka Krapnja (našeg najnižeg otoka), ukazao  Hrvatima došavši iz Norveške pred petnaestak godina, kao sam kralj morskih dubina. Osobno je izjavio kako je svjetski rekorder u disciplini koja se zove: “ronjenje pod ledom”. Da je svjetski rekorder u prodavanju magle, dokaz je što ta disciplina uopće ne postoji, osim u njegovoj glavi. No kako mi volimo junake, tako je i Curavić godinama paradirao Hrvatskom kao neokrunjeni kralj morskih dubina. I okrunjeni kralj Guinnessove knjige rekorda. Kad je 2003. zaronio ispod leda, na 40 metara izjavio je da će se ronjenjem pod ledom baviti do 40. godine života, a prije toge će, eto, sa jednim frendom malo skoknuti do sjevernog pola i tamo zaroniti na 55 metara. Magla koju prodaje postaje sve gušća, pa naš Kike nacionale ne odoše na sjeverni pol nit ne zaranjaše, a ove godine navršava 40 godina a od ledenih je dubina već davno odustao.
2006. godine je obilazio Hrvatsku i žicao (to mu najbolje ide) lovu, jer on eto, postaje akademičar! Ako Šuker može imati nogometnu, Majolica tenisku akademiju, može i naš Kike ronilačku. Došao je u jednu uglednu tvrtku koja se bavi nautikom i prodajom brodova, te objasnio direktoru da bi toj tvrtki trebala biti čast da mu, za njegovu akademiju, pokloni jedan brod u vrijednosti od oko 100.000.- eura. A može pride i nešto u kešu. Broda vidio nije, a iz ureda je naglavačke izletio van. Magla je sve gušća, i ne bi vjerovali, akademija proradi. Ima centralu, i želja je da se pootvaraju podružnice po cijelom Jadranu, a kad Jadran postane premali, glavni junak naše priče će pokoriti i “vasceo svet”.

Nakon godinu dana od akademije ni “a”, no eto, pojavi se naša Nikolina (bivša nacionale, a sada internacionale) Pišek, i naš se junak baci objeručke na istu. U međuvremenu nastupi i na onoj nesretnoj “Farmi”, a zna se kakvi sve tulipani tamo nastupaše. Nastavi čitati

Kad voliš svog bračnog druga – ne varas ga,  kad voliš svoju zemlju – ne varaš je

PDV Photo credit

Kako najbolje definirati riječ porez? Porez bi se mogao najbliže definirati kao nekakav kamen spoticanja u blagostanju stanovnika određene države.

Naravno da nitko ne voli kada mu netko čačka po džepu, ali jednostavno, porez je obaveza u većini zemalja, osim ako ne živite, recimo, u Saudijskoj Arabiji jer tamo poreza nema. A nema ni tog prokletog PDV-a.

PDV je Francuska (sad znamo zbog čega ih mrze Englezi, pa i Nijemci…) uveden prije gotovo 60 godina. PDV postoji u šezdesetak zemalja svijeta, a nema ga recimo ni SAD. Što zaradiš to je tvoje, pa lijepo u tome i uživaj. Zašto bi država uopće uzimala postotak od tvog trgovačkoga umijeća…

Znamo da nitko ne voli plaćati poreze, pa tako ni PDV.  No u Hrvatskoj je to ekstremno. Ovdje te smatraju ludim ako dobrovoljno plaćaš porez. Natezati se s državom i dokazivati da ga ne moraš platiti, nacionalni je sport broj 1. A još kad te drapnu s nekakvim trošarinama, muka ti dođe. Naravno, uvijek je kriva država (ma koja vlast bila, narodu nikada ne valja), no pitanje je je li stvarno tako, s obzirom da država “zna” s kakvim neplatišama ima posla.

Bila su vremena kada je ministar-morž napravio genijalan potez i uveo trošarinu na plovila. Naravno da je time ujebo malu brodogradnju u Hrvata, a uvozni su brodovi postali mnogo skuplji. Mene je zatekla sudbina da baš u to vrijeme uvezem jedan gumenjak. Kako su još bila nejasna pravila oko trošarine, a meni se žurilo, ja sam odmah pri uvozu tu trošarinu i platio. E, tu su me poreznici dočekali… Svi se pokušavaju riješiti te trošarine, a ova ju budala odmah plati?  Ispitivali su me jedno godinu dana, pa zaključili da sam platio po zakonu.

Po uvođenju PDV-a u Hrvatsku svi su pootvarali nekee firmice, d.o.o. i bog-će-ga-znati što sve, samo da ta država ne dobije ništa…ni mrvice. Na benzinskoj te više uopće ne pitaju ništa osim: “Matični broj…” jer, normalno je da svi vozamo službene aute, svi smo na poslovnim putovanjima, pa normalno da nitko ne plati PDV. Osim benzina, naravno da na “firme” idu ručkovi, večere, wc papir, kurve, svinjske polovice, jahte, crno i bijelo vino, tramvajske karte i šlape za ženu… samo lamači tim magičnim riječima “R1” i “matični broj” pa će ti sve biti jeftinije 25%.

Ali poštenje se ipak isplati, odnosno “svaka rit dođe na šekret”

Primjer prvi (rit-šekret):

Mala tvrtka u Hrvatskoj sa dvoje zaposlenih ima 4 službena auta. I to ne na pushing-leasing-fafing, nego rent-a-car! Najzanimljivije je da ni jedno od zaposlenih nema pravo korištenja auta, nego auto voze: a) direktor b) direktorova žena c) tajni partner d) prijatelj direktora. Naravno da nitko od navedenih, osim onoga pod “a” koji glumata direktora nije uposlenik tvrtke! Osim toga, naravno da sav benzin ide na račun tvrtke, kao i žderačina po restoranima diljem lijepe naše…. jastozi, škampi, steakovi i odabrana vina, sve se slijeva u trbušine naših prijatelja, i to umanjeno za 13% PDV-a. Naravno, tu je i obavezno, dizanje love s bankomata karticom tvrtke, svakodnevno, maksimalni iznos. I onda odjednom svi se čude. Čaroliji je kraj! Jer požderani su jastozi završili negdje u kanalizaciji, a s njima se ne mogu podmiriti obaveze dobavljača. Ah da, zaboravih… ono dvoje bogeca, uposlenika ne dobiva plaću, a da bi dobili neku crkavicu moraju direktoru-kralju obrazložiti da im treba za stanarinu, kruh, vodu. No sit gladnom ne vjeruje, pa direktor trbuha punog škampa plaću ne isplaćuje. Dakle, našem direktoru-kralju-caru došao je crni petak, jer je račun blokiran, sjele neke ovrhe, a i “sere-keš” više ne izbacuje pare. No kako je naš glavni junak ove priče svjestan da ce fiskus prije ili kasnije proprčkati po tim jastozima pa se ne usudi ni tražiti povrat PDV-a. Jer svi govore: “nemoj ni slučajno tražiti, rasturiti će ti firmu, sve pregledavaju…” (pa što bi financijaši trebali raditi nego pregledavati). I tvrtka lagano slijedi primjer Titanica…

Primjer drugi:

Tvrtka posluje desetak godina, nikada nije kasnila ni dana s plaćanjem svojih financijskih obaveza, vlasnik ne opterećuje tvrtku ničim, u knjigovodstvu ne postoji doslovno ni jedan jedini račun žderačine… Vlasnik iz objektivnih razloga slabije posluje i zatraži povrat PDV-a. Napiše pismo, porezna uprava pregleda knjige, zatraži još dodatno objašnjenje za dvije veće investicije (koje su osnovna sredstva rada u ovom primjeru), i povrat PDV-a uslijedi u roku od 15 dana. Vlasnik veseo, tvrtka nastavlja poslovanje…

I sada, je li nam stvarno država, tj. vlada za sve kriva, ili se neki mali vražićak i u nama krije…

P.S. Klonite se svih rijeci koje počinju na slovo “P” jer su opasne po život: porez, politika, pizda, punica, policija, PDV, itd… itd…

Zašto je Austrija jedna od najbogatijih zemalja na svijetu

trešnje

a Hrvatska nikada neće biti, ma koliko god to predsjednica obećavala

Prije dvadesetak godina sam se čudio gledajući prvu stranicu “Kronen Zeitung-a”, štipao sam se, jer sam mislio da sanjam,  naime, pisalo je kako su uhvatili nekog Austrijanca (doduše stranog podrijetla) kako vara. Varanje se sastojalo u tome da je stavljao premalo pekmeza u…krafne!!! To znači da je stvarno “neka institucija radila svoj posao.” Zamislite: netko je kupio krafnu, izdubio ju i izvukao pekmez van i onda izmjerio gramažu, kubike ili što ti ja znam što tog istog pekmeza! E, kada ovo nesto doživiš onda počneš shvaćati svijet i život na jedan potpuno drugačiji način.

Jučer gledam televiziju: tržnica u Beču. Dolazi inspektor kupiti trešnje. Inspektor se pravi malo blesav, pa spika s prodavačicom i veli da želi 400 grama trešanja. Baba uzme škarnicl, udri trešnje unutra pa na vagu i pita: može li 440 grama. Ovaj pristane i baba mu zaračuna 3,40 Eura. Frajer ode iza ugla. Meni već žao babe, jer znaš da će najebat, jer emisija inače ne bi imala smisla… dakle,  iza ugla čeka kompa pa on i inspektor izvade neku ultrapreciznu supersoničnu vagu iz auta i počnu mjeriti. Istresu trešnje na vagu i umjesto 440 grama vaga pokaže 331. Naravno! Papirnati škarnicl je bio težak cijelih 9 grama, što znači da je baba “ukrala” od kupca 0,06 eura (tj. 0,6 centi). Jebeš kupca, ali oštetila je baba državu jer se dočepala para na koje neće platiti porez.

Kažnjenička bojna (inspektor, kompa i murjak) kreće u napad protiv babe, u svrhu jebanja iste, i to za ni više ni manje nego 0.06 eura. Iskaznice, legitimiranje babe… I onda joj kaže inspektor da je krivo napravila jer je prvo morala staviti škarnicl, pa pritisnuti tara, pa bla, bla… Baba koristi ispriku kao što bi i svi u toj situaciji, pa veli da to sve inače i radi, ali ovaj puta je, eto zaboravila. Sada dolazi na scenu kompa od inspektora i veli joj da laže, jer je promatra več dva dana i kaže da nije vidio da to radi. O jebem ti sunce, baba i laže i krade. I da puno ne duljim, odrapnu babi kaznu od 250.- eura.

Ali to nije sve…

I kreće inspiciranje vage, pa vide da je vaga baždarena zadnji puta 2013. a treba svake godine. Baba opet: nisam htjela…nisam znala…. Pa ćeš sada, babo znati, kad uplatiš jos 300.- eura u državni proračun.

Eto, kaže inspektor: nije stvar u tih 0.6 centi, nego baba ima po stotinjak mušterija dnevno, pa kroz cijelu godinu, nakupi se toga. Ima tu i puno skupljega voća od trešanja. I sad malo uzmite računar u ruke i ispadne da baba svaki mjesec na škarniclima mazne, skoro pa jedan hrvatski minimalac.

Pogledajte malo po hrvatskim dućanima kada kupujete nešto na grame, recimo meso… prvo jedan papir, pa drugi papir, pa možda i folija…. O tome nitko ne vodi računa. Stara je izreka da: nema jake države bez jake porezne politike i poreznih kontrola.

I sad se postavlja pitanje: bi li Hrvati radje živjeli u državi gdje izvlače pekmez iz krafna pa ga mjere ili ona u kojoj bi u “lex baba” vjerojatno inspektor dobio nogom u guzicu, uz obavezno pitanje: gdje si ti bio 1991, pička ti materina….