U zadnje vrijeme pratim situaciju po austrijskim trgovinama hranom. Mogu vam reći da je to odlična zabava. Uđem u ogroman Interspar i onda se prešetavam između regala i promatram kupce što sve trpaju u kolica. Uglavnom… došao sam do zaključka da ako ne krepamo od tog virusa, pokrepavat će se od šećerne bolesti, jer koliko je šećera, brašna, masti i ulja pokupovano to opasno može narušiti općenarodno zdravlje. Ovih će dana glikemijski index biti zakucan u nebesa a koliko će inzulina morati proizvest gušterača… ne bi joj bio u koži.
I na koncu ćemo to sve lijepo posrati. I tu dolazimo do onog globalnog fenomena, kupovine tona wc papira. Ljudi će srati i trljati si posrane guzice do iznemoglosti. Pokoji će put papir popustiti pod trenjem i hop… eto prsta u guzici! Ja wc papira nemam. Doduše, imam jedan pozlaćeni. Ako mi slučajno naiđu gosti koji si žele trljati guzice, pa nek se osjećaju kraljevski. Wc papir za specijalne prilike.
Pa zar ljudima nije ljepše umjesto manipuliranja papirima po guzici lijepo si nabit tuš, okrenut hladnu vodu i uživati. Tuširanjem guzice imamo višestruku korist: kao prvo baš uživaš, kao drugo, smanjuje se sječa šuma i proizvodnja papira, kao treće, i dalje uživaš, zatim…puno je higijenskije jer se smanjena mogućnost dobivanja hemoroida. Zatim, smanjuješ “tragove kočenja” u gaćama jer kako god okreneš, nikad ne možeš dovoljno dobro izmanipulirati sve što guzica proizvede. Iz ove zadnje tvrdnje možemo zaključiti da moraš manje prati gaće i ujedno smanjuješ potrošnju sredstva za pranje rublja, te opet pomažeš zaštiti okoliša.
Pa onda promatram strukturu kupaca. Na početku objava o mogućim karantenama mogao si čuti samo glasove “naših”. Austrijanci su kupovali ono što i kupuju svakodnevno, držeći se uputa kancelara Kurza. Ali ne, kad balkanski termiti krenu u frontalni napad ništa živo ne ostaje. Po sistemu lančane reakcije sad su i Austrijanci navalili na kupovinu.
Stojim na blagajni i gledam babu ispred mene. Ima dvoja kolica i sve kaj je nakupovala ne stane na traku, pa muž na kojeg se stalno dere trpa sve s druge strane blagajne. Babetina je nakupovala uglavnom sve nekakva gotova jela, konzerve i svašta. Između ostalog, obavezan gore navedeni wc papir. I jedan tepih za ulazna vrata. Ne znam što će joj taj tepih kad ćemo uglavnom biti po kućama. E onda… vrećice juhe! Tri kartona, u svakom kartonu je po 48 vrećica. I za kraj ono najnevjerojatnije: vrećice s ledom!!! Vrećice s kockicama leda! Dajbog da joj nestane struje pa da joj se sav led rastopi. Pa nek onda kose čupa (Bio je unutra i spray za kosu-TAFT).
Ja sam uredno stajao u redu sa svojom kupovinom. Nisam čak ni kolica trebao. Držao sam u ruci dvije jabuke “pink lady” i kutijicu jaja japanske prepelice. To je ono sto mi treba. Ostali kupci su me gledali jao nekakvog izdajnika!
Ljudi… ne širite paniku. Ne vjerujte svakoj debilnoj budali što napiše na društvenim mrežama. Preživjet ćemo. Čak ni kriza nije takva kakvom se pokuša prikazati. Jer postoji jedan jedini globalni pokazatelj krize, a to je cijena zlata na burzi. Što veća kriza, vrijednost zlata raste. A u zadnje je vrijeme vrijednost zlata stabilna, odnosno u laganom padu…
Na fotki: moj zlatni WC papir (da ne mislite da serem…)
Mrcina 