Raspada li se NATO?

Nedavno pročitah glamurozni naslov na jednom portalu: Najveća vojna vježba u Hrvatskoj… U tekstu opisuju manevre pa ispade da sudjeluje 1000 vojnika. I to zrakom, vodom i kopnom, eto skupilo se 1000 vojnika. Ministar obrane tom je prilikom izjavio: “Pokazali smo integriranu bitku, djelovanje u zraku, na moru i kopnu i u cyber prostoru, odnosno da je hrvatski vojnik neumoran i nepobjediv te borac za pravdu i slobodu”.

7099E374EB

Ključne riječi: hrvatski vojnik, neumoran, nepobjediv, pravda, sloboda…

Je l’ to podsjeća na neka vremena kada smo živjeli u zajedničkoj državi zvanoj SFRJ? Naravno, i onda smo u JNA slušali takve riječi. Jedina je razlika što se vojnik transformirao iz “jugoslovenskog” u “hrvatskog”. E da… i za kakvu se to pravdu treba boriti hrvatski vojnik? I slobodu? Za sada se samo bore za tamo neku “afganistansku” pravdu i slobodu. Iskreno, sumnjam da će se na ovim prostorima ikada morati boriti za slobodu, jer to bi značilo da nas je netko okupirao! Neku opasnost od okupacije baš i ne vidim u budućnosti.

Da smo spremni i u zraku, to već davno znamo. Nažalost, svako malo padne neki “migavac”, no ti četrdesetak godina stari avioni su odlično održavani, doduše uz malo natezanje s Ukrajinom, ali eto, imamo ih. Ja sam osobno emocionalno vezan za zrakoplovstvo, jer me to prati još od pionirskih dana. Osnovna škola se tada zvala “Rudi Čajavec” prema partizanskom pilotu, pa smo svake godine jednom godišnje slušali o junačkim akcijama Rudi Čajavca i Franje Kluza, i cijela je škola u zboru pjevala tj. urlala pjesmu:

Hej vojnici, vazduhoplovci

Čelična krila naše armije

Samo napred uz komandanta

Visina plavih ste branitelji viiiiiiiiiiiiii….

Bila je i neka pjesma spjevana u čast Rudi Čajavca, ali je bila toliko blesava i komplicirana da nikad nisam uspio zapamtiti ni riječ, osim kad su svi urlali RUDI ČAJAVEC, RUDI ČAJAVEC, pa i ja s njima. Otprilike ko Mr. Bean kada u crkvi ne zna riječi molitve, ali viče “ALELUJA. ALELUJA”, jer je to jedino što zna.

U sklopu vojne vježbe dogodila se jedna velika stvar za našu mornaricu. Naime, s raketne topovnjače (to je brod koji puca iz topa i raketira) poručnica Maja Matković raspalila je po jednoj plivajućoj olupini (specijalno kupljenu za ovu priliku) raketu RBS 15. Čini mi se da je bio model Mk1, no nisam siguran. Uglavnom, švedska raketa proizvođača SAAB koju je nabavila JNA krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća, u doba kada smo se bojali još svih vragova, i crvenih i crnih i žutih. Onda smo im zaplijenili te rakete u Domovinskom ratu. No kako su 24 rakete koje smo zaplijenili već pomalo ocvale pa ih je trebalo osvježiti, a za to su saabovci tražili ni više ni manje nego 230 milijuna kuna, a kraju smo ih samo obnovili za ništavnih 12 milijuna kuna. Duboko se nadam… uspješno obnovili.  Neće nas jebat tamo neki Šveđani.

Dakle, s raketom gratis, obnovljenom za pola milijuna kuna opandrčili smo po plivajućoj olupini. Zeleni i svi ostali okolišni zaštitari nisu ni zucnuli o nekom zagađenju mora.

Znači da smo na moru sigurni. Bosanske i crnogorske mornarice ne mogu nam apsolutno ništa. Doduše, još samo 10 godina, jer tada RBS 15 definitivno više nije za remont. Škartat ćemo i njih a i ovih dvanaestak milijuna kuna za remont.

No to sve skupa nije ništa prema najnovijoj vijesti, a to je da kupujemo ni više ni manje nego podmornice. P-O-D-M-O-R-N-I-C-E. Čak što više, vjerojatno ćemo ih i sami proizvoditi. O, jebemti sunce… Što će nama jebene podmornice? Ma bilo kakve, uvozne, domaće proizvodnje i montaže ili bilo kakve? Nadalje, HRM opisuje kako je podmornica defenzivna naprava! Ja to prvi put čujem! Vele, dalje, da će te naše podmornice zatvarati kanale između otoka kako se neprijateljski brodovi ne bi mogli šuljati Jadranom! Dakle, u kojem mi to stoljeću živimo? Kad bi se neprijateljski ratni brodovi (u ovom slučaju crnogorski i bosanski) počeli povlačiti Jadranom, to bi značilo da više nema ni NATO-a i da je opća svjetska makljaža. Kad bi netko i htio uči brodovljem u Jadran mora proći Siciliju, a znamo da je na Siciliji načičkana hrpa NATO institucija. U tom nam slučaju ne pomogne ni nuklearna a kamoli džepna podmornica! Osim toga, ukoliko niste znali, Jadranom plovi hrpetina raznih podmornica za koje nit ne znamo. U svibnju se šetuckala ruska podmornica i još veselo periskopom razgledavala. 2010. godine između Palagruže i talijanske obale jedna je jedrilica udarila u “nešto” a to “nešto” je brzo zaronilo i nestalo.

Uh, al se raspisah. Htjedoh još nešto o vojnoj paradi i haubicama, ali o tome jednom drugom prilikom.

Oglasi

Jesmo li glup naivan ili samo neobrazovan narod?

Danas se štipah da se uvjerim sanjam li ili je to java…

Jadranku Jež deložiraju. Opet ista priča; Živi zid, policija, padanje u nesvijest, hitna pomoć… već dobro poznata scenografija i dramaturgija. Zanimalo me što je ta bogica skrivila da i nju deložiraju iz stana.

Znam da je bila reprezentativka SFRJ u rukometu a 1992. godine. U toku ratnoga vihora na brzinu mijenja putovnicu za austrijsku gdje sa 32 godine počinje igrati za jedan austrijski klub kao i austrijsku reprezentaciju.

I intervju počinje… gdje nam J.J. izlaže godinu i mjesto rođenja. Nakon toga govori da je bila zaslužna sportašica grada Zagreba, pa (ovdje radi stanku pa ne zna kako da tu omraženu riječ “SFRJ” ispljune iz usta. Al jebiga, sto će kad ne može lagati pa da odjednom SFRJ zamijeni Hrvatskom) zaslužna sportašica SFRJ, pa Austrije, Europe i svijeta. U svakom slučaju je svaki sportaš koji nastupa za reprezentaciju neke države (a možda i dvije) zaslužan. Ne znam zašto bi tako trebalo biti… valjda po sistemu automatizma poznatog iz doba komunizma. No po čemu je J.J. zaslužna sportašica Europe i svijeta, to mi bas nije jasno.

Nadalje, ova zaslužna sportašica, koja je vjerojatno još jednom promijenila državljanstvo zaključuje kako se u “našoj lijepoj domovini” (vjerojatno misli na Hrvatsku, jer vise nit ne znamo koja je to “njezina”) susrela sa ni manje ni vise nego milijun nepravda. Zamislite, deložacije i prevare su nepravda! A i kamatarenje je nepravda! Ma je l’? A kad joj je to sinulo? Kad je dogovarala neki kamatarski posao? I je l’ možda kamatar smatra da je kamatarenje nepravda? A i šikaniranje je isto nepravda… Malo po malo i eto nas do milijuna.

I sada dolazi vrhunac…  J.J. bila je treći jamac tvrtki koja je dizala investicijski kredit!!! Treći jamac znači da ti sa svom svojom imovinom jamčiš da češ preuzeti sve dugove otplate kredita ukoliko onaj koji podiže kredit ne plaća rate kredita. To lijepo potpišeš i uživaš. Dakle, koliko lud ili blesav moraš biti da kao osoba, kako se kaže, privatna osoba sa svojim imenom, prezimenom, matičnim brojem i OIB-om potpišeš jamčevinu za kredit neke tvrtke????

Ja to u životu čuo nisam!

I? Nadalje jednostavno objašnjava da kao treći jamac ima deložaciju 6. 10.

Onda sam prestao slušati intervju.

Nigdje ne objašnjava zašto ima deložaciju. Vjerojatno jer ta tvrtka za čiji je investicijski kredit J.J. jamčila lijepo ne plaća kredit. A i zašto bi plaćali kad imaju jamca koji jamči da će plaćati za njih!

Da je J.J. pod prisilom, onako ko u filmovima kada ti prislone pištolju ćelo i kažu da nešto potpišeš, potpisala, pa sad traži pravdu, razumio bih. Ali ovako…

Gospođa reprezentativka je živjela u Austriji, pa je mogla vidjeti da tamo zapravo toga i nema da netko garantira za nekog drugog. Ako garantiraš za sebe, to je tvoja stvar.

I tako, kad tad je trebalo doči na naplatu svima onima koji su investirali u financiranje druge valute. Svi koji su uzimali kredite vezane za franak nadrljali su. Ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu. A Švicarci? Oni trljaju ruke. I jebe im se.

I zato, zaslužna sportašice, ma koliko god dali za razne reprezentacije svijeta, koliko god stotina kilometara pretrčali, koliko puta loptu dodali i koliko se puta iz visine bacili na glavu na onaj tvrdi parket, ja ne vidim nikakvu nepravdu.