Završio je još jedan, sada već tradicionalni festival burgera, možda najkontroverzniji do sad. Čekamo službene statističke izvještaje pa da vidimo je li premašio broj posjetitelja od prošle godine. Vjerojatno će brojke biti nabrijane, jer kakav bi to bio spektakl u Hrvata kad bi bilo manje posjetitelja nego prošlih godina. Uglavnom, ne mogu vjerovati da je i prošlogodišnja brojka od 150.000 posjetitelja točna jer je fizički nemoguće da se dnevno prosječno 15.000 ljudi zarotira kroz onaj mali parkić. Pogotovo kad računamo da je svatko ostao najmanje pola sata. Uzmemo li u obzir da je svaki posjetitelj pojeo barem jedan burger, za svaku „kućicu“ ispada da je prodala prosječno 750 burgera dnevno. Malo previše i za SF-filmove.

Ovogodišnji je festival bio podređen medijima i glasanjima. Konzumenti su bili u drugom planu. Prvi veliki gaf je učinjen peti dan održavanja, kad je organizirano testiranje burgera od strane predstavnika medija. Kad nestručni ljudi ocjenjuju burgere, navodno „blind testing“, iako je i malo dijete moglo znati tko je spravljao koji burger, pa to onda daju ocjena od jedan do pet, jedna je užasno glupa ideja. Kako netko može ocijeniti okus nečega, obzirom da je okus subjektivna a ne objektivna kategorija? Nestručni ljudi koji čak ne znaju razliku između burgera i pljeskavice ocjenjivali su kao da je neka privatna zajebancija. Sva sreća da smo tu komediju mogli promatrati „live“.

Sljedeći se veliki gaf povezuje na ovaj prvi, a to je objavljivanje rezultata. I dogodilo se ono što se trebalo dogoditi, da je prvoj trojci proglašenih odmah porastao promet, dok su drugi mogli ostale dane prodavati zjake. I to je bilo očito, jer si na one „proglašene“ morao čekati i do sat vremena dok si ostale dobivao puno brže. Ideja organizatora, da se pitaš koliko imaju mozga u glavi.

I ne postoji portal, TV emisija ni novine koje se nisu našle kompetentnom da ne naprave svoje vlastito testiranje i ponosno objave rezultate. Koliko burgera, toliko pobjednika. Naravno da su svi burgeri i ostali proizvodi bili besplatni za sve koji su testirali, pa objavljivali rezultate. Naravno da su ti burgeri za prezentaciju bili posebno brižno spravljani i imali prednost pred drugima, jer medije treba nahraniti i zadovoljiti, kako bi što cifrastije pisali. A narod je čekao i čekao rezultate…kao da se sam papa bira.

Ali kad već misliš da ne može bit gluplje…itekako može, a to je glasanje posjetitelja! Kako može netko, tko je pojeo recimo, dva ili tri burgera znati kakvog su okusa ostali, pa prema tome i davati ocjenu o najboljem burgeru festivala???

No, na festivalu je bilo svega i svačega. Od velikih chefova koji su spravljali na malim roštiljima, najbolje opremljenih food-trackova, pa do užasno nehigijenskih ploča na kojima su se pekli burgeri. Uopće su higijenski uvjeti (osim food-trackova) bili katastrofalni a što se događalo iza kućica mogu vam ispričati miševi i štakori koji su imali noćne gozbe na nemarno odbačenim ostacima hrane.

Kao i svake godine, naše malo, no usudio bi se reći kompetentno društvo, sastavljeno od licenciranih gastro-kritičara, hobi kuhara, neovisnih građana a bogami i par chefova preporučenih od samog Michelina krenulo je put festivala. I ne, mi nismo birali najbolji burger, jer je to, kao što sam već napisao subjektivno a ne objektivno, mi smo došli zapravo ustanoviti što se sve nudi i što narod sve uspije konzumirati pod burgerom, a pod utjecajem medija. Naravno da smo sve burgere platili. I dobro se zabavili!

I tako smo dobili burgere koji su bili na oko vrlo lijepi, ali je patty bio u sredini potpuno sirov, ne da je nešto curilo iz njega, nego je sredina bila još hladna a izvana je bio prepečen. Dobili smo i mesni burger koji je imao odvratan okus na tunu, jer nekom nije palo na pamet da ako peče na istoj ploči meso i tunu, meso poprima okus tune! Odvratno! Dobili smo vege burger koji je bio toliko ljut da smo ga pola morali baciti jer je bio nejestiv čak i za jednog među nama koji voli ljuto. Jedan burger je bio pun žlundri, dok smo iz jednog drugog pak slagali komade neke hrskavice koja je bila samljevena s mesom. Dobili smo i jedan burger koji je bio užasno sladak zbog potpune pogreške odabira sastojaka, dok je jedan pak imao ubačene komadiće povenute salate, onak „preko kurca“ (tako sigurno ne bi izgledao da je išao na prezentaciju). Njegovu fotku i prilažem.

Možemo zaključiti da su autori burgera puno veću pažnju posvetili zvučnim imenima istih, dok su okusi i umijeće slaganja burgera pokazali veliku dozu amaterizma.

I sad ću vam odati tajnu tko je pobjednik našeg malog druženja. I to jednoglasno: „Le Kolač“! Hromalićevi kolači su izazvali najveće oduševljenje! Ciljnu su ravninu istovremeno prošli lješnjak, bajadera i Griotta. Ako bi birali pobjednika to bi onda ipak bio lješnjak.

Možda je najbolju ocjenu, potpuno nesvjesno dao jedan od prošlogodišnjih sudionika. Na pitanje zašto nije bio prisutan, odgovorio je da štedi novac za neki drugi projekt. Iz njegovog je odgovora očito da BurgerFest baš i ne donosi neku dobit. Osim medijski promoviranih.

I zato: doviđenja festivalu smrznutih i mikrovalnih burgera, dobar dan Fuliranje…