Obzirom da se u medijima, između ostalog, pojavljuju svakakvi tekstovi koji nemaju veze s mozgom a u ljudskoj je psihi da u ovakvim kriznim situacijama ne može razabrati korisne informacije od blesavoća, odlučio sam napisati ovaj tekst.

1. Najbrže širenje virusa je kapljičnim putem.

U svakodnevnici virus može ući preko ustiju ili nosa (zato ste svi pokupovali maske koje i tako nisu sigurna zaštita ali bar imaju pozitivnu psihološku vrijednost), no još brže može ući preko sluznice oka. Zato je najvažnija i najbolja prevencija, kao i zaustavljanje virusa: samoizolacijom. Čak i karantene nisu sigurne jer kad-tad i karantena negdje „probije“. Ostajte doma i ne jamrajte jer ste na nekakvom gubitku. Svi smo na gubitku, svima nam je isto. Ne ljubačite se okolo, ne rukujte, ne pljujte, ne vadite si prstima komade šunke koji su vam ostali u krnjavim zubima još od prošlog Uskrsa. Vaše sline nikog ne zanimaju, osim ovog jebenog virusa.

2. Poslodavci: budite humani prema svojim djelatnicima.

Nađite najbolje rješenje zajedno s njima, kako bi i oni najlakše prebrodili ovu krizu. I oni imaju obaveze, kredite i još tisuću obaveza. Ja ću održavat moje osoblje na punoj plaći koliko god mogu, pa makar davao i svoja sredstva. Rađe ću ja bit gladan ali oni će imati. Zašto? Zato jer imam lojalne, vrijedne, super suradnike od kojih i ja živim! Ako treba i kredit ću dignut. Zaslužili su. I ne, meni Austrija neće ništa pomoći financijski.

3. Još jednom: ostajte kod kuće!!!

To je najbolje i najviše što možete učinit za sve. I samo si pomislite kako je meni (a i drugim medicinskim djelatnicima) koji svaki dan odlaze na posao. Kako se ja osjećam koji sam svaki dan u slini i u krvi do laktova. I tako već 40 godina. Nit ne pomišljam da bi ostao kod kuće i čmrljio iako spadam u najrizičniju grupu, a to su godine starosti u kombinaciji s kontaminiranim prostorom i stvarima. To sam si odabrao kao životni poziv i takav ću biti dok sam živ.

4. Ne budite “sam svoj majstor”

po pitanju preventive i liječenja. Nit su svaki kašalj i nešto povišena temperatura siguran znak corona virusa nit su osobe bez povišene temperature i bez kašlja sigurno zdrave. Dapače, takvi su najopasniji jer su kliconoše a da ni sami ne znaju. 80% zaraženih će proći sve faze bolesti a da uopće neće znati.

5. Molitve, mise, bdijenja,

zajedničke molitve, hostije, ljubljenje Isusovih nogu na raspelu, ljubljenje svetačkih slika, ljubljenje kostiju svetog Nekog, ljubljenje i diranje sv. Leopolda a i namakanje prstiju u svetoj vodi neće otjerati ni viruse ni bakterije ni ostale boleštine. Dapače, baš su se grupirali na tim mjestima. Btw: sveta voda u crkvama je dokazano najveći rasadnik bolesti. Zato drugi put razmislite kad turate papke nutra. Više i od wc-a, mobitela, tipkovnica, kuhinjskih krpa i ostalog. A i ovi koji to propagiraju kao rješenje svih nedaća, kad je frka dolaze ipak humanim medicinarima po pomoc. Uostalom kao i Braco sa Srebrnjaka. Može gledat kolko hoće i u što god hoće…

6. I za kraj: objavljivanjem vlastitih fotografija i videa

kojima prkosite virusima po sistemu „što meni može virus, ja sam prošao Domovinski rat“, „gledajte nas, ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine“ (može taj virus sve, čak i u Čavoglave, on je Niprija) ne pokazujete da ste „baje“ nego da ste primitivne seljačine čiji mozgovi nisu evoluirali još od vremena homo ereticusa. Iz vlastitog iskustva znam takve hrabre… a kad se sami nađu u dreku nema više hrabrosti već cvile ko zadnje šupčine! Budite face pa se u ovo vrijeme frke prijavite dobrovoljno za rad u bolnice, pomažite bolesnim i umirućima. Ili bilo što drugo što bi nama, medicinskom osoblju dalo više prostora i vremena da se koncentriramo na ono najpotrebnije.

Podijelite, možda nekom prosvijetlimo pamet…

Austrijski kancelar Sebastian Kurz većini je ljudi poznat isključivo zbog viceva koje prave na račun sličnosti njegovog prezimena s kurcem. Kad možemo objaviti da je neki političar, još bolje političarka “primila Kurza”, to je vrhunac humora, pa se svi valjaju po podu od smijeha a hitna defibrilatorima oživljava one koji umiru od smijeha. A kad prestane to s kurcem, onda su obično na repertoaru njegova vuha.

Međutim, Kurz je ipak nešto puno više od “kurca s vuhima”. Kurz je političar kojemu je u Beč već dva puta dolazio Putin, (na njegovu – Putinovu molbu) i naklonio mu se (doslovno) do poda. Za Kurza je Trump izjavio da je “mlad, ali jedan od najčvršćih političara s kojim je ikad razgovarao”. Možda je najbolji kompliment onaj koji je jučer osvanuo u njemačkim novinama “Bild”: “ovakvog vođu i mi trebamo”!!!

Kurz je toliko cijenjen da je nakon pada vlade zbog dokazane korumpiranosti koalicijskog partnera odmah pomeo sve i ponovno izabran za kancelara.

Kurz izluđuje NATO jer je jednom nogom u NATO-u i to tako da austrijski vojnici ne moraju sudjelovati u vojnim operacijama.

Kurz ima 34 godine i na posao odlazi tramvajem.
E sad… zašto sam se uhvatio Kurza…
Kurz je apsolutni vođa austrijskog naroda.

Kad Kurz kaže da se ostaje doma onda nitko ne mrdne iz kuće. U ovoj kriznoj situaciji vrhunski govornik Kurz obraća se narodu dva puta dnevno.

Kurz i njegova vlada su u ovoj korona krizi zamolili ljude da izlaze iz kuće isključivo 1. ako moraju na posao, 2. ako trebaju obavit kupovinu namirnica, 3. za pomoć starima i nemoćnima. I bogami, nikog na cesti nema.
Zatvorene su škole, fakulteti, trgovine, sportski objekti i dječja igrališta. Iako je bilo najavljeno zatvaranje ugostiteljskih objekata od 15 sati pa na dalje (što je u neku ruku i bilo logično, jer Austrijanci više odlaze zbog hrane a manje zbog socijalnog druženja), od sutra ni ugostiteljski objekti neće uopće otvarati svoja vrata.

I na kraju: Kurz je oslobodio 4 milijardi (4.000.000.000,00) Eura kao prvi paket pomoći za one koji će biti pogođeni ovim restrikcijskim mjerama, prvenstveno ugostiteljima.

Zanimljivost: prvi međunarodni susret kao ministra vanjskih poslova bio je baš posjeta Hrvatskoj. Imao je samo 26 godina

U zadnje vrijeme pratim situaciju po austrijskim trgovinama hranom. Mogu vam reći da je to odlična zabava. Uđem u ogroman Interspar i onda se prešetavam između regala i promatram kupce što sve trpaju u kolica. Uglavnom… došao sam do zaključka da ako ne krepamo od tog virusa, pokrepavat će se od šećerne bolesti, jer koliko je šećera, brašna, masti i ulja pokupovano to opasno može narušiti općenarodno zdravlje. Ovih će dana glikemijski index biti zakucan u nebesa a koliko će inzulina morati proizvest gušterača… ne bi joj bio u koži.

I na koncu ćemo to sve lijepo posrati. I tu dolazimo do onog globalnog fenomena, kupovine tona wc papira. Ljudi će srati i trljati si posrane guzice do iznemoglosti. Pokoji će put papir popustiti pod trenjem i hop… eto prsta u guzici! Ja wc papira nemam. Doduše, imam jedan pozlaćeni. Ako mi slučajno naiđu gosti koji si žele trljati guzice, pa nek se osjećaju kraljevski. Wc papir za specijalne prilike.
Pa zar ljudima nije ljepše umjesto manipuliranja papirima po guzici lijepo si nabit tuš, okrenut hladnu vodu i uživati. Tuširanjem guzice imamo višestruku korist: kao prvo baš uživaš, kao drugo, smanjuje se sječa šuma i proizvodnja papira, kao treće, i dalje uživaš, zatim…puno je higijenskije jer se smanjena mogućnost dobivanja hemoroida. Zatim, smanjuješ “tragove kočenja” u gaćama jer kako god okreneš, nikad ne možeš dovoljno dobro izmanipulirati sve što guzica proizvede. Iz ove zadnje tvrdnje možemo zaključiti da moraš manje prati gaće i ujedno smanjuješ potrošnju sredstva za pranje rublja, te opet pomažeš zaštiti okoliša.

Pa onda promatram strukturu kupaca. Na početku objava o mogućim karantenama mogao si čuti samo glasove “naših”. Austrijanci su kupovali ono što i kupuju svakodnevno, držeći se uputa kancelara Kurza. Ali ne, kad balkanski termiti krenu u frontalni napad ništa živo ne ostaje. Po sistemu lančane reakcije sad su i Austrijanci navalili na kupovinu.
Stojim na blagajni i gledam babu ispred mene. Ima dvoja kolica i sve kaj je nakupovala ne stane na traku, pa muž na kojeg se stalno dere trpa sve s druge strane blagajne. Babetina je nakupovala uglavnom sve nekakva gotova jela, konzerve i svašta. Između ostalog, obavezan gore navedeni wc papir. I jedan tepih za ulazna vrata. Ne znam što će joj taj tepih kad ćemo uglavnom biti po kućama. E onda… vrećice juhe! Tri kartona, u svakom kartonu je po 48 vrećica. I za kraj ono najnevjerojatnije: vrećice s ledom!!! Vrećice s kockicama leda! Dajbog da joj nestane struje pa da joj se sav led rastopi. Pa nek onda kose čupa (Bio je unutra i spray za kosu-TAFT).

Ja sam uredno stajao u redu sa svojom kupovinom. Nisam čak ni kolica trebao. Držao sam u ruci dvije jabuke “pink lady” i kutijicu jaja japanske prepelice. To je ono sto mi treba. Ostali kupci su me gledali jao nekakvog izdajnika!
Ljudi… ne širite paniku. Ne vjerujte svakoj debilnoj budali što napiše na društvenim mrežama. Preživjet ćemo. Čak ni kriza nije takva kakvom se pokuša prikazati. Jer postoji jedan jedini globalni pokazatelj krize, a to je cijena zlata na burzi. Što veća kriza, vrijednost zlata raste. A u zadnje je vrijeme vrijednost zlata stabilna, odnosno u laganom padu…
Na fotki: moj zlatni WC papir (da ne mislite da serem…)

 

Nekada su majke govorile klincima: “ako ne budeš dobro učio, išel buš u kuharsku školu!” To je, nekako trebala biti kazna. E da su majke znale da će to zanimanje nestati… I nestalo je, jer više ne postoje kuhari, sad su samo CHEFOVI! I to uglavnom samoprozvani ili prozvani od medija. Biti chef, i to si još zlatnim slovima izvesti na kuharskoj odori puno je viši stupanj od lakrdijaških “kraljeva pizza”, “careva steakova”, “legendi hamburgera” i sličnih okrunjenih titula.

No što zapravo znaci “chef”, odnosno Maître de Cuisine, Chef de Cuisine?

Gastronomskom nomenklaturom ovako se naziva “dirigent kuhinjskom orkestra”. Pod uvjetom da orkestar postoji. A “orkestar” se u kuhinjama sastoji od:
Souschef, (Executive Souschef)
Junior Souschef
Chef Tournant (Chef de Partie)
Chef de Partie (Postenchef)
Demichef de Partie (Stellvertretender Postenchef)
Commis de Cuisine
L’apprenti de la Cuisine
I sad će netko reći da ovakvu hijerarhiju imaju samo hotelski restorani. Ne gospodo, malo ste se zajebali. Neki od najboljih restorana svijeta imaju odnos: na jedno sjedeće mjesto u sali, dvoje u kuhinji.
No, kakvih sve “chefova” ima kod nas (i blizu nas):

Jednog su chefa (mediji kažu još: poznatog, znamenitog, kultnog) ulovili na granici s drogom. Taj chef, recimo, kad se ne bavi drogom, kuha na televiziji tako da umake zgusne s obilatom količinom brašna, a knedle koje je nekad prodavao u Zagrebu pod originalne zagrebačke spravlja margarinom, te tvrdi da je u margarinu tajna. Ti originalni zagrebački knedli su dolazili smrznuti iz Beograda.

Jedan od najpoznatijih zagrebačkih chefova tvrdi da hamburgere treba spravljati na 55 Celzijusa, dok njegov bivši partner/chef tvrdi da se bakterije u crijevima dijele na one s kralježnicom i bez nje. Moze i s kravatom i bez nje…

Jedan, doduše nije chef ali je vlasnik poznate pizzerije, svojedobno mi je tvrdio da je razlika između napoletanskog i rimskog stila pizze u tome što u rimski stil ne ide kvasac, pa je zato pizza tanka ko mlinac. Jer u mlinac isto ne ide kvasac. To mi dođe ko ono iz “Autobiografija” B. Nušića kad kaže da je cipela dugoljastog oblika jer je i brod dugoljastog oblika.

Pa imamo jednog chefa, poznatog, koji kad peče steak, zatvara pore na mesu.

Jedan pak slijedeći u sve nalijeva maslinovo ulje, ko da je lud.

Jedan pak tvrdi da u svom poznatom lokalu ima 12 vrsta rezova mesa. Kad ono, ima samo 4 al je naveo nazive iz raznih jezika.Jer nit kuži meso, nit jezike a nit rezove. Pozitivnih komentara i lajkova koliko hoćeš (u svijetu slijepih i ćoravac je prorok)…

I tako dalje, i tako dalje…

Na fotki: chef Andre Rush, glavni iz kuhinje Bijele kuće, “odradio” je već 4 američka predsjednika. Chef Rush kad ne kuha, diže u benchu 330 kg, 300 u čučnju a “zgibne” i preko 2.000 komada. U jednom danu.

Pa ti sad njemu reci da mu je juha preslana…