Današnji je trend biti gastro stručnjak. Svatko se danas kuži u hranu, u pripremanje hrane, koliko čega u što, pa kako termički obraditi hranu itd. Cijela je znanost kako ugurati termometar u dupe polupečenog pileta u pećnici, pa onda očitavati vrijednosti na skalama, vršiti analize i intervjue, je li u pilećem dupetu odgovarajuća temperatura da bi se ružmarin sljubio sa majčinom dušicom.

Svatko je danas stručnjak. Obično su to neki samoprozvani individuumi koji imaju malo znanja ali veliku labrnju. Čim manje znaju, tim više laju! Pa onda imamo slučajeve da takozvani hrvatski bog gastronoma u punom preseravanju više ne razlikuje bijelu minhensku kobasicu od nirnberške pečenice. Imamo slučajeva da gastronom za pečene krumpiriće “pomes frites” govori “pomfri” umjesto “pomfrit”. I to u većini slučajeva taj nesretni “t” na kraju prženih krumpira ostane negdje u dubini vrućega ulja… Pa ajde se ti usudi pitati koje je sorte prženi krumpir? Za većinu je krumpir jednostavno…krumpir! Dapače, obratite pažnju na terminologiju ugostiteljskih radnika. Neki dan upitam konobara za preporuku. Kaže on: “Janjeći kare na žaru je danas odličan.” O jebemti, ovaj ne zna ni gramatiku, pa ga podučih: “Mladi gospodine, ne kaže se janjeći kare nego janjeća kara. Ako nudite veći broj kara onda je ispravno reči janjeće kare, a ne janjeći kare.” I tako ja ne pojedoh janjeću karu na žaru… Još da sam ga pitao za pasminu janjaca… Nastavi čitati →