Zašto biti normalan u Hrvatskoj (3.dio)

fbc_DSC2444

Osim što na “najlipšem moru na svijetu” možete iznajmiti apartman od certificirano normalnog i što će vas do obližnje plaže s “barke fahren” odvesti certificirano normalni domorodac (osim ako nije pajdo lokalnog šefa policije, pa mu dozvola za upravljanje “barke fahren” nije potrebna), na najlipšem moru na svijetu možete eto, i zaroniti. Dapače, ako niste vješti ili tek želite osjetiti draži podmorja, Jadran je idealno mjesto. Za takvu akciju morate potražiti lokalni ronilački centar.

Ronjenje je predivan hobi. Naša obala i otoci vrve od ronilačkih centara i pripadajućih mladih, zgodnih i jedrih instruktora ili voditelja ronjenja.
Može on (ili ona) biti mladi, zgodni i jedri koliko hoće, ali mora se jadranskoga sa njima okusiti nećete. Osim ako nisu za to posebno certificirani!
Dakle, iako već jeste instruktor (Instruktor – lat. osoba koja druge podučava u nekim znanjima ili umijećima, kvalificirana osoba koja sustavno poučava) to nije dovoljno da bi vodili turiste pod more. I tako hajd’ po još jedan certifikat koji se zove: “certificirani voditelj ronjenja u turizmu”!
“Voditelj ronjenja u turizmu” – pitam ja, pa sto je to?
Tamo učimo kako se treba ponašati s turistima-roniocima. Vjerojatno da ih se ne smije šamarati pod vodom, da ih se ne smije gristi ili im nanijeti ozbiljnije tjelesne ili psihičke ozljede!
Da bi završili tu specijalnu obuku, morate se upisati u veleučilište. Pri upisu trebate donijeti: potvrdu da ste završili nekakvu školu, osnovnu, srednju ili fakultet, osobnu iskaznicu, izvod iz matične knjige rođenih i domovnicu. Dakle, opet ista priča: da bi dobili domovnicu morate imati izvod iz matične knjige rođenih. A da bi dobili osobnu iskaznicu morate imati domovnicu, što automatski isključuje izvod iz matične knjige rođenih, jer bez njega ne bi mogli dobiti domovnicu. To znači da posjednik osobne iskaznice iskazuje da je građanin Hrvatske, da se rodio i da postoji.
Nikako mi nije jasno zbog čega svugdje trebaš taj jebeni izvod iz matične knjige rođenih kad već imaš osobnu iskaznicu, koju naravno nisi mogao dobiti ako se nisi ni rodio.
Dakle, ti sve to skupiš pa hajd’ na školovanje!
Ali ne, ne može još, još ti nešto fali, a to je liječnici pregled, kod radnog medicinara tj. medicine rada.
Dakle, hajd` na liječnički pregled koji opet uključuje sve, ko da me šalju na mjesec: pišanje, sranje, EKG, EEG, mjerenja dužine, širine, težine, još 300 čuda…
Ali, ne, ne možeš ti samo tako doći do specijaliste medicine rada. Za to ti treba potvrda od tvog kućnog liječnika (pazi sad) potvrda da ne boluješ od duševnih i zaraznih (a time i spolnih) bolesti!
Znači da bi otišao kod specijaliste za medicinu rada moraš biti certificirano zdrav. Jer specijalista medicine rada mora biti siguran da ga nećeš napasti u trenutku duševne rastrojenosti, da ga nećeš zaraziti, a ako ga, recimo, duševno zdrav naguziš, da neće dobiti neku spolnu bolest!

I tako se ja poveselih kako će mi kućna liječnica ili nedajbože liječnik pipati po pimpeku i proučavati imam li sifilis ili triper. Ili će mi vaditi krv da ustanove imam li hepatitis ili HIV da bi me opet poslali kod specijaliste medicine rada, koji će mi opet isisavati krv da ustanovi ostale parametre.

Ali, prerano mi veselje! Ja, naime, ne mogu ni doći do specijaliste medicine rada, jer ne mogu dobiti potvrdu od kućnog liječnika, jer istoga jednostavno nemam. A nemam ga jer živim u Austriji a ne u Hrvatskoj.

Pa mi onda specijalista rada predloži spasonosno rješenje: neka tu potvrdu donesem od svog austrijskog kućnog liječnika. A prije nego tu “Zlatnu bulu Bele IV” donesem specijalisti medicine rada, moram ju ovjeriti u hrvatskom veleposlanstvu ili prevesti kod ovlaštenog sudskog tumača.

I tako ja odem svom austrijskom kućnom liječniku, koji mi objasni (što je normalno) da mi on kao kućni liječnik ne može izdati takvu dozvolu, jer on nije kvalificiran proučavati moju psihu ili pimpek. Za to trebam ići specijalisti psihijatru i specijalisti za zarazne i venerične bolesti.

I opet, mogu se ja pregledavati koliko hoću, gdje god hoću, jer zvanje specijaliste medicine rada, od kojega mora biti izdana potvrda, u Austriji jednostavno ne postoji!

Oglasi

Grijesi, zapovijedi i mediji

10931717_691246484329677_5141435183309037748_o (2)

Neki dan su mediji opet titulirali Ivicu Kostelića profesorom. Istina, Ivica je Kostelić puno dao za Hrvatsku, kako riječju tako i djelom. Trebalo je puno odricanja od svakodnevnog mladenačkog života i puno odricanja od škole da bi se postigli zavidni rezultati kakve je godinama postizao Ivica Kostelić. I tako nam neki dan “profesor” “padne razred” pa ostade bez druge vožnje u Schladmingu, svjetskom hramu slalomaša.

Na početku svjetskog prvenstva u rukometu rasturismo rukometnu velesilu Austriju sa čak dva gola razlike. Naši se mediji raspisali o Austriji kao pravim “mušterijama” tj. topovskom mesu. Nikako ne volim kada se netko omalovažava, a pogotovo ne u sportu. Nakon utakmice ispade da smo zamalo mi postali mušterije. U mojem tadašnjem blogu se osvrnuh na tu bahatu riječ “mušterije” pa rekoh: “jedva čekam da dođemo na Francuze kojima smo mi mušterije već godinama…” Međutim do toga nije ni došlo jer jučer ispušismo od Poljaka. Ali isti dan ujutro i Poljake mediji nazvaše našim “mušterijama”.

Čudna je ta bratska ljubav. Do pred 25 godina svi živismo u bratstvu i jedinstvu, pa dođe 91′ i bratsvo i jedinstvo ode u kurac. Od ljubavi bratske nastade mržnja. Nitko više s nikim ne može, svatko svakoga mrzi.
Evo, recimo pogledajmo nas Hrvate. Bosanci su navodno, glupi pa lupaj viceve o njima. Dok u nas, eto, nobelovac do nobelovca. Crnogorci su lijeni, dok smo mi po marljivosti odmah iza Japanaca i Švicaraca. Srbi su za nas primitivni, a mi…mi… već kroz i kroz 4. tisučlijeće marširamo. Ma, mrzimo mi i Ruse po principu automatizma, jer njih Srbi vole. Dok, recimo, Ukrajince volimo, ne znamo zašto, ali dovoljno je da ih Rusi mrze, a s obzirom da mi mrzimo Ruse (preko Srba), odmah smo na strani Ukrajinaca. Zna li netko od nas nešto o razlogu upada Rusa na Krim? Zna li netko nešto o statusu Ruske manjine u Ukrajini i njihovu suživotu sa Ukrajincima? Ne zna…

Ili recimo…. Slovenci. Uvriježeno je mišljenje u Hrvata da su Slovenci jednostavno… pizde! Zašto? Nitko nema pojma! Ali jednostavno, tako je. Možda zbog Piranskog zaljeva i povlačenja granice? O da, svi smo sada eksperti međunarodnog prava pa znamo gdje je točno granica! Sve nama, njima ništa. Sto će, uopće, Slovencima more… A tek sprdanje na oblik Slovenije… ajme!

Sad kada smo svim narodima i narodnostima našli mane, zapravo nemamo koga mrziti, pa hajmo, braćo Hrvati, mrziti sami sebe, uzduž i poprijeko: Hrvatski sjever i jug se ne mogu živi vidjeti. Još malo pa ćemo ko i Ameri 1861. Nadalje, raspalite hajdukovci po dinamovcima (i obrnuto) toljagama, kamenjem i ostalim gadgetima današnje civilizacije. A Istra i Zagreb… Ne znam postoji li uopće neka komunikacija.
Hrvatska je nekad bila 120% katolička zemlja. Nakon ovih zadnjih izbora postala je još i više, pa hajdmo se, braćo Hrvati podsjetiti 7 smrtnih grijeha:
oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću (to pogotovo), srditost, lijenost…

A o deset zapovijedi božjih jednom drugom prilikom…

Out of standards (1.dio)

O'Hara Bisteca di Fiorentina Današnji je trend biti gastro stručnjak. Svatko se danas kuži u hranu, u pripremanje hrane, koliko čega u što, pa kako termički obraditi hranu itd. Cijela je znanost kako ugurati termometar u dupe polupečenog pileta u pećnici, pa onda očitavati vrijednosti na skalama, vršiti analize i intervjue, je li u pilećem dupetu odgovarajuća temperatura da bi se ružmarin sljubio sa majčinom dušicom.

Svatko je danas stručnjak. Obično su to neki samoprozvani individuumi koji imaju malo znanja ali veliku labrnju. Čim manje znaju, tim više laju! Pa onda imamo slučajeve da takozvani hrvatski bog gastronoma u punom preseravanju više ne razlikuje bijelu minhensku kobasicu od nirnberške pečenice. Imamo slučajeva da gastronom za pečene krumpiriće “pomes frites” govori “pomfri” umjesto “pomfrit”. I to u većini slučajeva taj nesretni “t” na kraju prženih krumpira ostane negdje u dubini vrućega ulja… Pa ajde se ti usudi pitati koje je sorte prženi krumpir? Za većinu je krumpir jednostavno…krumpir! Dapače, obratite pažnju na terminologiju ugostiteljskih radnika. Neki dan upitam konobara za preporuku. Kaže on: “Janjeći kare na žaru je danas odličan.” O jebemti, ovaj ne zna ni gramatiku, pa ga podučih: “Mladi gospodine, ne kaže se janjeći kare nego janjeća kara. Ako nudite veći broj kara onda je ispravno reči janjeće kare, a ne janjeći kare.” I tako ja ne pojedoh janjeću karu na žaru… Još da sam ga pitao za pasminu janjaca… Nastavi čitati

Zašto biti normalan u Hrvatskoj (2.dio)

tornado gumenjak

Svi oni koji žele ploviti “Najlipšim morem na svitu” moraju položiti ispit. Nekada se to zvalo voditelj brodice, pa mornar-motorist…, no kako se sve promijenilo, kao recimo imena ulica, tako sad mi nismo više voditelji i mornari nego kategorija “B”, kategorija “C” itd…
Oni koji su teško ukradenim parama pokupovali jahturine, obično su kupili i tu dozvolu.

Mi ostali znojili smo se, veslali, palili “pente”, sidrili se i vezali čvorove. Onda smo polagali specijalne ispite iz radijacije, tj. radio-komunikacije, jebate ko da idem razbijati neke špijunske nacističke kodove. Onda ispiti iz prve pomoći, sve ćemo mi na brodu raditi: oživljavati mrtve, srce masirati kad te pukne infarkt, utopljenicima metodom “usta na usta” udahnuti život…. Nakon svih tih čarolija, dobismo dozvole za plovidbu morem sinjim…. Nastavi čitati

Zašto biti normalan u Hrvatskoj (1. dio)

10606357_939893069355093_3871839492452412359_n

Na najljepšem moru na svijetu sredih najljepši apartman. I to za najam. Za, kako se to glupo kaže, goste dubljega džepa. Pri dobivanju uporabne dozvole dolazi komisija i svečano mi udjeljuje 3 zvjezdice. Pitam zbog čega 3 a ne 4? Kažu mi ovi iz komisije, zato jer nemate predsoblje! Nije bitno sto imaš dvije klime, perilicu za rublje i posuđe, što gosti mogu gledati 664 programa na LCD televizoru i što imaju Boseov “surround”…, što imaju besplatni mobitel na uporabi. Također nije bitno što im stoji na uporabi laptop i iPad. Čak ni to da mogu konzumirati Nespresso i 8 vrsti birane kave… najbolje rakije svijeta… i to je sve uračunato u cijenu!

Ali eto, nemaju jebeno predsoblje. Nastavi čitati

Kako sam ostao bez 4.000 šilinga

Mentalni sklop prosječnog Hrvata

zabranjeno za psephotocredit

Primjer 1.

Pri ulasku na plažu jednog mondenog hrvatskog ljetovališta nalazi se tabla upozorenja na kojoj je nacrtan ogromni pas predimenzioniranih očnjaka i krvavih očiju, koji izgleda kao da je (iako nije morski), upravo raskomadao nekoliko turista. Uz sliku dotičnog predatora nalazi se tekst: “Najstrože je zabranjeno uvođenje pasa na plažu!” Ispod toga piše: “Prekršitelj će se kazniti novčanom kaznom od 1.500 kuna”. Kako samo lijepo i poučno. Onaj koji je postavio tablu s upozorenjem je znao da se bas ljudi ne pridržavaju rado pravila, pa im odmah nalaze koliko para da stave u džep, da se pri kažnjavanju ne bi gubilo vrijeme. Nastavi čitati

Junaci, teroristi i terorizirani

Danas je 24 godišnjem Lassana Bathily po hitnom postupku uručeno francusko državljanstvo. Za ne povjerovat, ali brže čak i nego što su Mamićevi puleni iz Brazila dobivali hrvatsko.
Lassanu su za tu priliku na brzinu zapakirali u odijelo i kupili mu lijepu bijelu košulju.
Tko je Lassana? Nastavi čitati

Lijepa naša Hrvatska

lijepa naša hrvatska photo credit: archer10 (Dennis) via photopin cc

Mi Hrvati smo, ali stvarno, stručnjaci. Tuđe nećemo (ali ipak možda malo hoćemo), svoje baš i nemamo (jer smo sami sebe pokrali), pa onda kukamo. Pa onda idemo po bankama i tražimo kredite. Za sve: stan ili kuću, garažu, vikendicu, auto i brod. Onda psujemo banke jer ne shvaćaju da mi bez toga ne možemo živjeti. Pa onda nađemo banku koja nam da kredit, složimo se sa svime, zapravo: daj lovu danas, a sutra… ko jebe sutra, već bu nekako bilo. Još ni bilo da nekako ni bilo… Nastavi čitati

Pimpek – supertalent

Dječje emisije bi trebale biti poučne, apsolutno zabavne i služiti da djeca nauče da dobro pobjeđuje zlo. No dobro, ima tu i nekih dječjih priča, npr. Braće Grimm, koje nikako ne mogu biti edukativne jer su pune strahota, a zanimljivo je da su bas priče braće Grimm u originalnoj verziji zapravo bile predviđene kao horror priče za odrasle. Onda su ih malo frizirali, smanjili nabrijačinu i eto dječjih priča. Iako i u toj manje nabrijanoj verziji postoje situacije za koje nisam siguran da mogu dobro utjecati na psihički razvoj djeteta. Recimo, Ivica i Marica, koji se izgube u mračnoj šumi, pa ih uhvati vještica i zaključa u kavez, pa ih hrani i pipa da li su već dovoljno mesnati da ih skuha u loncu… Mislim da se na kraju pojave Ante i Marica, koji ih spase, Janica i Ivica počnu trenirati i postanu svjetski prvaci, malo on, malo ona… bla… bla… Happy end. Nastavi čitati

Najrazvijeniji na svijetu

kolinda photo credit

Jedan od osnovnih postulata demokracije je sloboda izražavanja. Dakle, smiješ govoriti ono što misliš.

Jedan od osnovnih postulata politike je: razmisli prije nego što nešto kažeš.

Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je u pobjedničkom govoru obečala da će Hrvatska postati najrazvijenija zemlja na svijetu. Iako su mediji tu izjavu objavili, zar se stvarno nitko od novinara nije usudio pitati gospođu predsjednicu za legitimnost te izjave? Bilo bi jako zanimljivo čuti objašnjenje gore navedene izjave tijekom predizborne kampanje. Jer, predizborne kampanje su vrijeme laganja. Onda svi lažu! Umijeće politike je izvuči se od tih laži kada (ako) dođeš na vlast. Nastavi čitati