Gastronomska histerija u Zagrebu i šire

Gastronomska histerija u Hrvata ne posustaje. Doduše ima turbulentnih i nepredviđenih promjena ali summa summarum zabavno je. Sjećate li se histerije s palačinkama? Pootvarane su u svakom kvartu, ljudi navalili kao da više nitko ne zna tu jebenu palačinku ispeći… i nakon dvije godine balon se ispuhao. Dok se još tu i tamo nađe „palačinkarnica“ (koji glup izraz, prvi put ga čuo u filmu Balkanski špijun, izgovoren od Bate Životinje) gdje se mogu pojest dobre palačinke sa svim-i-svačim, pokušaj invazije „ramena“ (egzotične juhe azijskog podrijetla sa svim-i-svačim) neslavno je propao. Hrvatski želudac još uvijek preferira domaću juhicu ili „ajngemahtec“. I zaista, koliko god se trudili neke stvari ne prolaze.

Burgeri još uvijek prolaze: dapače, otvaraju se novi lokali dok se malobrojni zatvaraju ili mijenjaju koncepte. Recimo, Tacos & Burger Barr, o kojem sam pisao pred točno 14 mjeseci (predvidio propast u roku od godine dana) mijenja koncept. Burgeri se sele 20 metara niže, tacosi potpuno izlaze iz igre dok u taj očajni kičasti prostor na velika vrata (koja još uvijek nisu popravljena) ulaze „bagels“ & „lobsters“. Zašto bi netko jeo hlapove, (za nas još uvijek luksuzna roba) u mini lokalu u zapišanom haustoru za velike pare a nije htio jest hamburgere i tacose, nije mi potpuno jasno. Jasno je jedino da tamo već mjesecima nije gotovo nitko ušao. Jedva čekam probati te bagelse i hlapove! Doduše, nakon najave na FB pohitao sam tamo, no zijevajući konobar, koji ne zna razliku između jastoga i hlapa objasnio mi je da počinju tek od ponedjeljka. Jedva čekam…

Ono što ne samo da prolazi, nego se kraj ne nazire su i dalje pizze! u Zagrebu se nudi doslovno sve! Sve što ovaj grad može progutati. Ima tu originalnih Napolitanaca s originalnom napuljskom pizzom za koju zagrebački znalci tvrde da nije originalna pa sve do poluoriginalnih Zagrepčana s necertificiranom „Vera pizza napoletana“ za koju se kunu da je originalna, najoriginalnija, da na svijetu originalnije nema. A taj certifikat….ma tko ga jebe… Pitanje: bi li pojeli originalne bosanske ćevape kod nekog, recimo, Pakistanca ili kod nekog, recimo Muje iz Sarajeva? Nalazite se u Napulju: bi li pojeli štrukle u pizzeriji ili kod Štefa koji je upravo otvorio birtiju „K Zagorcu“?

Zagrepčanima su do nedavno najbliže certificirane „Vera pizza napoletana“, a da nije u Italiji, bile u dvije pizzerije u Beču, te me vrlo obradovala vijest da je asocijacija dodijelila certifikate jednoj pizzeriji u Ljubljani i jednoj u Mariboru. Ma sto god tko pričao, Hrvatska još nema „Vera pizza napoletana“. I da, ma što god tko lupetao, „Vera pizza napoletana“ ne mora biti uvjetno spravljena u peci na drva. Može i na plin. I tu kategoriju je uvela već spomenuta asocijacija. Nesumnjivo postoje fine i jako fine pizze u Zagrebu. Ali, da ga jebeš, certificirane nema. A poznajući hrvatske muljajuće konce zna se i zašto nema. Jer nisu bas ovi iz asocijacije blesavi, hodaju oni po svijetu i kontroliraju. Ako vide da muljaš sa sastojcima ili bilo koji drugi način, maznu ti certifikat. E, kad ti Talijan dokaže da muljaš, onda si zbilja blento.

S velikim zanimanjem pratim razvoj pregovora oko ulaska jednog svjetski poznatog branda pizzeria na hrvatsko tržište. Brand koji iza sebe ima ime a ima i vrlo zanimljivu i autentičnu povijest. Ako pregovori oko dobivanja franšize uspiju, eto nam prve „Vera pizza napoletana“ u Hrvatskoj.

Zanimljivo je i otvaranje podružnica, filijala ili kako se to voli reci „franšiza“ izvan Zagreba. (iako ni sami ne razumiju sto zapravo franšiza znaci i na što te obavezuje franšizni ugovor, al lijepo zvuči). Vidim da je Split na glavnom udaru, što i ne čudi s obzirom na veliki broj turista koji se svake godine u Splitu rapidno povećava. Dvije pizzerije otvaraju na strateški vrlo dobrim mjestima, doslovno pod nosom velikim jahturinama s bogatom klijentelom. Koliko je bogata klijentela zainteresirana za pizze, vrijeme će pokazati. Split je zeznut grad.

Dakle, dobro došli u gledalište hrvatskog gastro spektakla, sezona 2018!

Oglasi

Zadnji nek’ ugasi svjetlo!

Mrcina nikola tesla

Nakon što su zemlje EU-a otvorile granice za hrvatske državljane, željne rada izvan svoje suverene, suvremene, neovisne i ne znam kakve sve ne Hrvatske, nastala je neopisiva frka. Dok se s jedne strane to prezentira kao super vijest za naše građane, s druge strane se čuju razne nebuloze, kao npr. “ljudi koji žele otići, trebaju vratiti novac uložen u njihovo školovanje” To je zaista nešto vrlo glupo, jer na koji će se način izračunati koliko je to neki nesretnik željan bijeloga svijeta dužan. I što ako ode i ne plati? Hoće li ga Interpol ganjati i pendrekom utjerati natrag u Hrvatsku?

Na FB sam pročitao još jedan genijalni komentar, a to je da treba ministra, ako se ne vide rezultati napretka (ne znam po čemu bi se taj napredak mjerio) potjerati s ministarskog mjesta, i taj dotični ministar (autor genijalnog članka ne navodi ime resora dotičnog ministra) treba platiti svoje školovanje. Dakle, ako neki bogec koji ima završeni obaveznu osmogodišnju školu odluci, recimo, otići u Austriju i tu “kopati kanale” to mu se neće dozvoliti ako ne plati što je država uložila u njegovo školovanje. Imaš voljeti svoju Hrvatsku! Ako ne milom a ono silom!

Nećeš, majci, iz te države za kojoj smo uzdisali od stoljeća sedmog!

U današnje vrijeme, kad Nijemci dolaze na rad u Austriju, kad Francuzi rade u Engleskoj, kad je najbolji igrač golfa crnac a najbolji reper bijelac, kad odlaze cak i na Mjesec, kada je i bit Europske unije sloboda prolaska ljudi i robe, mi ćemo ograničivati slobodu kretanja. Odnosno naplaćivati!

E bas svašta Hrvatima pada na pamet!

E da, i kriva je ova Vlada. Bas ni jedna druga vražja, ni zelena ni crna, nego eto baš ova crvena.

Dakle, ja sam napustio Hrvatsku još za vrijeme SFRJ u kojoj sam se i školovao. Otišao sam jer je privatni resor bio zabranjen, a da bi dobio u državnom, trebalo je nekoga potkupiti sa 10.000.- ondašnjih maraka. Ja nisam imao ni marku a kamoli 10.000.- pa sam čekao vijest iz inozemstva. Kad mi je javljeno, spakirao sam se za sat vremena i otišao u bijeli svijet s posuđenih 2.000.- DM i s posuđenim autom. I bez znanja jezika. U Jugoslaviji su mi se smijali i govorili da sam budala što idem. Govorili su, ma već bi se nekako snašao i doma, malo šverca i komerca, malo fuša, ko ga jebe. Al ja sam još ko klinac želio otići, što mi se na kraju i obistinilo.

I onda je došla prva plaća… Plati stan, plati režije, plati osiguranje, plati kredit za namještaj, pa još nešto za klopu i ostade gotovo ništa. Austrija spada među najbogatije zemlje na svijetu, zato što nema siromaštva. Ali, nema svatko stan u centru Beča i nema svaki član obitelji po (barem) jedan auto. Nemaju ni vikendice a niti brodove kupljene na vlastite tvrtke osnovane baš da bi se jebala država i da se ne bi platio porez. Ni ovaj ni onaj ni pdv ni nikakav. U Hrvatskoj te jednostavno smatraju za umno poremećenog ako platiš porez. Neplaćanje je poreza glavni sport u Hrvata. Varanje države! Kada voliš svog bračnog druga, ne varaš ga. Kada voliš svoju državu, također je ne varaš!

Poznato je da nema jake države bez jake porezne politike. I bez jake oporbene stranke.

Jel’ stvarno nema posla, jesmo li lijeni ili ne volimo svoju državu neka svatko sam zaključi. Ja znam dvije stvari, da su Hrvati vrlo tražena radna snaga u svijetu, gdje rade i gdje ne sjede po birtijama, osim vikendom. Drugo: da je prije par godina jedan investitor tražio radnike za neku niskogradnju, davao plaće gotovo dvije tisuće eura i nitko mu se nije javio, pa je isti uvezao radnike iz Bugarske.

I to sve ne bi pisao da danas nisam pročitao što se smatra za najbolji posao u Hrvatskoj: sjedenje i buljenje u automatsku kosilicu za travu. Dakle, ne neki produktivan posao, neki gdje ćeš nešto izumiti, pronaći, spasiti neki život, naći lijek za neku bolest. Ne. Jednostavno, najboljim se poslom smatra sjediti pod drvetom!

Nikola je Tesla s 19 godina otišao iz Hrvatske. Stvarno je bio genije. Najveći!