Republika Facebook

Jeste li se ikad zapitali za što vam stvarno služi Facebook? Pripadate li onoj skupini koja politizira? Ili onoj koja maše svojim rodoljubnim i vjerskim uvjerenjima? Seksualnom orijentacijom? Nekima FB služi kao izvor zabave. Nekima pak kao izvor informacija. No moć Facebooka i općenito društvenih mreža je ono što većina zapravo i ne koristi – kroz sve ovo gore navedeno dobivate odličan psihološki profil pojedinca.

FACEBOOK PERISKOP
Izvor: Pinterest

I ne samo to! Ukazuje vam se još bolji psihološki profil onih koji „lajkaju” neku objavu. „Lajkanje” bi trebalo značiti da se slažete s autorom teksta, da vam se sviđa to što je napisano. Neki lajkaju sve moguće tekstove osobi u koju su tajno zaljubljene, vjerujući da će tako ta osoba shvatiti „signale”. Oni koji se super-slažu, još će osim lajka i podijeliti taj tekst na svojem profilu.

No čini mi se da su ljudi postali vrlo površni, da uopće ne čitaju što piše, nego se „lajka” automatski, čim vidiš da je prijatelj, ili netko tko ima utjecaj (što ne mora značiti da ima i znanje) nešto napiše. I tada se otvaraju vrata psihe svakog pojedinca.

Neki sam dan naišao na tekst……. za koji sam u prvom trenutku smatrao da je neka zafrkancija Nešto kao Sprdex, jer su pisane takve nerealne stvari, koje nisu bazirane ni na kakvim temeljima. No kada sam primijetio da je isti tekst objavio i gastro portal Kult plave kamenice, shvatio sam da ljudi taj tekst smatraju ozbiljnim.

Dakle, u ovom tekstu koji je savjetnik a bavi se teorijom i praksom ugostiteljstva, objavljenom prvotno na službenoj Facebook stranici jednog ugostiteljskog objekta, između ostalog možemo pročitati da se ugostiteljstvom ne trebaju baviti oni kojima struka nije ugostiteljstvo! To je savjet! Isti mi je čas na pamet pala Ana Roš iz slovenske Hiše Franko, ove godine proglašena za najboljeg ženskog „chef-a” na svijetu. Ana ima fakultetsko naobrazbu koja nema blage veze s gastronomijom.

Jeste li čuli kad za čovjeka po imenu Quique DaCosta? Vjerojatno niste. DaCosta također nije ugostitelj po struci. No, DaCostin restoran ima, koliko ono… čini mi se 3 Michelinove zvjezdice i ubraja se među najbolje restorane na svijetu.

Vlasnik najbolje pizzerije u Americi, a moramo priznati da je konkurencija prilično jaka, po zanimanju je mehaničar koji se u mladosti specijalizirao za popravke bicikla. Njegova pizzerija ima 20 sjedećih mjesta i prilično je spartanska.

I sada dolazi do prvog fenomena: čovjek koji po struci nije ugostitelj, a recimo…bavi se ugostiteljstvom piše da se ugostiteljstvom ne bi trebali baviti ljudi koji po struci nisu ugostitelji. No, dobro, živimo u demokraciji i ljudi s visokim i niskim IQ imaju pravo govora a također i pisati što žele, no sad dolazimo do drugog fenomena. Taj isti tekst „lajkaju” kuhari koji nisu ugostitelji a bave se ugostiteljstvom!

Jedan od „savjeta” je da se treba plaćati porez. Sad ne ulazimo u to je li autor teksta plaća redovno porez i je li bio blokiran od strane Porezne uprave zbog neplaćanja poreza, to nije važno. No, zanimljivo je da taj tekst „lajka”, uz popratne rijeci podrške, recimo pekar koji ima porezni dug od 500.000,00 kuna.

Ima tu još svakakvih blesavoća. Recimo tvrdnja da je ugostiteljski objekt ispod 100 sjedećih mjesta neisplativ. Kada ste zadnji put jeli u ugostiteljskom objektu s najmanje 100 sjedećih mjesta (to mi se čini kao menza)? Znači, svi vi, ugostitelji svijeta, koji imate manje od 100 sjedećih mjesta (uključujući i autora teksta), nešto muljate, jer radite posao koji je neisplativ!!! (I to lajka nekoliko vlasnika ugostiteljskih objekata koji imaju definitivno manje od 100 sjedećih mjesta).

Zatim…ovaj samozvani poslovni savjetnik piše nešto i o kalkulaciji u ugostiteljstvu. Iako ne shvaćam koja je svrha na stranici ugostiteljskog objekta objavljivati kolika ti je računica po kojoj kupuješ pa prodaješ.  Između ostalog navodi da je računica: nabavna cijena x 5 = prodajna cijena! Recimo: imam ugostiteljski objekt u kojem nudim danas toliko popularne odležane (dry aged) steakove. 1 kg steaka me u nabavi košta 250 kuna. 250 x 5 = 1.250,00. Koliko je ljudi spremno dat za 1 kg steaka 1.250 kuna? I opet, lajkovi. Buket lajkova. Svi se slažu. Svi oduševljeni. I ugostitelji koji sigurno tako ne računaju, a i gosti koji se slažu da budu oderani „puta pet”.

Autor teksta daje savjete i o marketinškom pristupu ugostiteljstvu! I to bi isto bilo zgodno da isti ne blokira svakog tko ima drugačije mišljenje od njegovog, ne briše sve komentare koji se ne slažu s njegovim mišljenjem ili previše propitkuju, a uz sve to i ukida mogućnost recenzije gostiju u trenutku kada se opća ocijena gostiju opasnom brzinom kotrljala nizbrdo.

Sve skupa uzevši, Facebook je zanimljiva stvar. Saznaš puno o psihi pojedinca i površnosti onih koji čitaju/lajkaju tekstove.

Šećer na kraju: U međuvremenu je tekst nestao sa službene Facebook stranice o’Hara Zagreb , no to je (prema psihološkom profilu) bilo lako i predvidjeti. Neki manje površni čitatelji su počeli previše propitkivati. Time je autor teksta sve svoje „lajkere” povukao još jednom za nos. No na Plavoj kamenici je savjetnik još vidljiv. Izgleda da se urednici slažu s razmišljanjima autora teksta, koji se opet, izgleda, ne slaže s vlastitim mišljenjem (jer zašto bi inače brisao svoj vlastiti tekst?). Hoće li tekst nestati i s „kamenice”, opet ovisi o utjecaju autora teksta na uredništvo. Jer kao što znamo, u Hrvatskoj mediji i lajkovi određuju gastronomiju.

Zanimljiva je moć Facebooka, zar ne…

o hara izrezak

 

Oglasi

Adventske bedastoće 2. dio

Razgovaram tako s vlasnikom jednog ugostiteljskog objekta na božićnom sajmu u Zagrebu… Kaže on:

“ovakvu ludnicu još nisam vidio, ljudi navalili na kobasice ko da kobasicu u životu vidjeli nisu. Čast izuzecima ali prodaje se najveće smeće. Ljudi kupuju ko da im je „posljednja večera“. A tek kuhano vino… neka koncentrirana pa razrjeđena kemija, i za to sve plaćaju prava mala bogatstva, pa otkrili germknödln i o njima rade doktorate ko da su najveći stručnjaci austrijske kuhinje! Jebate, s budalom je stvarno čast trgovat…“

No, kao što već jednom rekoh, smisao božićnog sajma (u normalnom svijetu) je da u zimi lokalni obrtnici malo „podebljaju“ budžet prodajući sitnice koje će si ljudi poklanjati na Badnjak. Ili možda na sam Božić. Tu se još vode diskusije – kad je onaj pravi trenutak za darovanje: Badnjak u predvečerje ili nakon što su se svi prežderali bakalara na 101 način. Ili možda na sam Božić ujutro?

Sljedeća je diskusija tko uopće nosi darove? Neki tvrde: Isus! To mi baš nikako ne ide u glavu. Eto ga, tek se rodio u štalici uz Mariju, Josipa, ovce, magarca i vola i odmah bi trebao nositi darove okolo po svijetu. Iako i tu postoji dilema odnosno trilema, jer magarca i vola nije bilo u štalici. Oni su naknadno ušli u igru i znatiželjno zavirivali u jasle. To je vrlo jasno, jer se ni magarac a ni vol ne spominju u evanđeljima. No, još su čudniji neki prikazi gdje nema ni Marije ni Josipa nego su samo volina i magarac. Eto..

Dakle, kad smo već kod darova, još je gluplje u Hrvata dokazano postojanje Djeda Božićnjaka. Taj nam je uskrsnuo na ostacima Djeda Mraza koji je zauvijek otišao u ropotarnicu povijesti a živio je u jednoumlju Jugoslavenskom. E taj, baš taj! Taj koji sa sanjkama punim darova i upregnutim sobovima leti zrakom i nosi darove. No, ako mislite da je to onaj isti koji se svake godine pojavi na ogromnom šleperu Coca-Cole, e brus! To nije taj iako mu je sličan ko jaje jajetu. Taj iz Coca-Cole je njegova američka inačica pod imenom St. Nicolaus. E sad se sve zapetljalo, jer je sv. Nikola već odradio svoje nekoliko tjedana prije, a kako Ameri nemaju običaj darivanja djece za sv. Nikolu (6. prosinca) skinuli mu svetačku mantiju, malo ga potfutrali, obukli ga u Djeda Mraza dali mu u ruke volan šlepera punog Coca-Cole, pa tjeraj okolo. Jadan sv. Nikola…

santa-claus

http://www.facebook.com/viralthread/videos/

 

Darivanje…darivanje… u nas je još uvijek mjerilo ljubavi vrijednost dara. Novčana, naravno. Pred par godina mi je jedan poznati i prebogati Zagrepčanin pričao o rođendanu svoje sestre. Ista ga pozove na proslavi pedesetog. I nas se bogati junak odvaži i krene put Beča (gdje dotična živi), naravno s poklonom. A poklon, ni više ni manje nego zlatna, briljantno optočena ogrlica, ko za vezati napuljskog mastifa, vrijednosti oko 30.000 eura!!! Kad je vidio skromne darove koje su donijele prijateljice od kojih su većina bile rukotvorine, ali izrađene od srca, ni onda nije shvatio da je poanta u osjećaju a ne u vrijednosti.

Sljedeća je priča adventni vjenčić, koji se u doba onog jugoslavenskog Deda Mraza zvao: novogodišnji aranžman. Kupovali smo ga na Cvjetnom placu ali se ne sjećam jesu li svijeće bile već instalirane ili smo mi to kasnije popikavali. 4 svijeće za 4 predbožićne nedjelje. No, i kod nas postoje starohrvatski običaji. Recimo, u Dubrovniku. Tamo je Božićni sajam počeo već 19. studenog, a trajat će do 8. siječnja. Ako zbrojimo nedjelje, ispada ih 8. Znaci, 8 svijeća će Dubrovčani paliti. Ali Zagreb, ko Zagreb, neće njih Dubrovnik jebati: najavljeno je da će druge godine zagrebački adventni sajam trajati čak 3 mjeseca, cijeli studeni, prosinac i siječanj. Uostalom, nije ni čudo kad znamo da je onaj odvratni štand sa preodvratnim kobasicama na početku Bogovićeve stajao sve do kraja ožujka. Kako su bile velike vrućine u ožujku, čak je i najpobožnijim hrvatskim katolicima postalo malo blesavo žvakanje adventne kobasice na +30 stupnjeva i zalijevanje kuhanim, bljutavim kiselišem.

I za kraj, mali podsjetnik, u ovo potrošačko adventno vrijeme:

peti smrtni grijeh: neumjerenost u jelu i piću
Ja bih dodao: i u ponašanju!

Došašćni sajam taštine

Zadar je nedvojbeno lijep grad. Proglašen za najpoželjniju europsku turističku destinaciju. Meni se Zadar čini sve, samo ne turistički. Zamislite turističke gradove Europe, recimo, španjolske, francuske, talijanske, zamislite grčke otoke … zamislite (ako niste bili) gradove u Toskani, gradove u Francuskoj ili Španjolskoj… da ne nabrajam turističke gradove Austrije, zamislite (ako ne možete zamisliti proguglajte) kako izgleda turizam u škotskim gradovima…. ili recimo skandinavskim…
I da znate, Zadar ih je sve prepišao svojom ljepotom i poželjnošću. Poželjan strancu otprilike kao J. Bieber srednjoškolkama. A sad, uguglajte „pretučen turist u zadru“ pa pogledajte sto će se sve pojaviti na vašem ekranu.

Stiniva na otoku Visu je proglašena najljepšom plažom Europe.

Plaža Stiniva, Vis, photo Alan MenigaStiniva je nedvojbeno posebna. Po kojim je to mjerilima najljepša, nemam pojma. Ako se želite gurati sa stotinama drugih turista na maloj plazi s malo sunca (jer su oko vas stijene bivše spilje), u otpadu koje more nanese i to vas jako pali onda glasajte za Stinivu. Ali prije svakako posjetite plaze Sicilije, Sardinije ili recimo Portugala…

Zagrebački adventski sajam (zašto upotrebljavati riječ adventni, kad za advent postoji hrvatska riječ došašće, no vjerojatno bi i najvećim čistuncima hrvatskog jezika bilo smiješno reci: „došašćni“ sajam) najbolji je u Europi. Ni tu nam nema premca. Ma kakav sajam u Salzburgu, Beču ili Hallstattu! Malom mjestu St. Wolfgang u Austriji, nirnberškom sajmu u Njemačkoj ili recimo božićnim sajmovima Finske… sve je to smiješno prema Zagrebu. Očito je međunarodna komisija, oformljena od samih stručnjaka za advent, koja je posjetila sve sajmove Europe oduševljeno zaključila da je zagrebački najbolji, najljepši itd. Koji su kriteriji? Nemam pojma.

st. Wolfgang, Austrija
st. Wolfgang, Austrija

Znate li svrhu bazičnih sajmova? Ne? Recimo, na božićnim je sajmovima Austrije dozvoljena prodaja samo domaćih proizvoda. Nema nikakvog prevelikog blještavila, nema stotine štandova s raznom robom sumnjivog porijekla i još sumnjivije kvalitete. Isključivo domaći proizvodi.

božični sajam proizvodi, Austrija

I Zadar i Stiniva i advent u Zagrebu proglašeni su najboljima od jednog običnog portala, genijalne marketinške mašinerije. Portal zvučnog naziva European Best Destinations organizira na desetke takvih „natjecanja“. Nakon što namame turističke zajednice pojedinih zemalja u svoje ralje (nominaciju turistička zajednica naravno masno plaća), ne preostaje ništa drugo nego da se po hrpi domaćih medija vrši nevjerojatan pritisak da glasujemo sami za sebe.
Sve to skupa me podsjeća na onu samozvanu kampanju samoprozvanog svjetskog prvaka u ronjenju pod ledom (kategorija koja NE postoji) o kojoj sam pisao, Kristijana Curavića s prodajom magle, tj. bijelih zastava za najčišće plaže na svijetu. Ako platiš, dobiješ zastavu…
U Zadru će i dalje mlatiti turiste, Stiniva će i dalje biti prljava, a od „najboljeg i najljepšeg“ adventskog sajma Europe, zagrebačkog, cijenu za organizaciju, struju za tisuće lampica i ostale troškove platit će građani ovog prekrasnog grada.
No, sretni da smo „naj!“. Pa makar i u vlastitim očima.
I dok u lažnom sjaju najljepšeg europskog adventskog sajma (proglašenog od sumnjive neprofitabilne organizacije) ispijamo kisela kuhana vina, jedemo preskupe kobasice, davimo se u lažnim germknödlima iz mikrovalnih pećnica, znajte da nas je i Rumunjska pretekla po kupovnoj moći i individualnoj potrošnji građana. Još je samo Bugarska lošija od nas. No, vjerojatno će nas i oni prestići do sljedećeg adventskog sajma ili nečeg gdje ćemo opet biti najbolji.
Sjeća li se netko riječi uvijek nasmiješene Predsjednice sa svoje vlastite inauguracije kada je tvrdila da ćemo biti jedna od najrazvijenijih i najbogatijih zemalja u Europi?
Ako je mjerilo količina lososa koji će se požderati u njezinu Uredu, onda smo stvarno najrazvijeniji. I to ne samo u Europi nego i u svijetu.