Misteriozni hrvatski grb

Neki sam dan gledao i slušao po ne-znam-koji-put debilnu diskusiju o povijesnom hrvatskom grbu i njegovom misterioznom prvom polju. I ne bi bilo toliko zanimljivo da same učene glave, profesori, doktori znanosti i kojekakvi pametnjakovići nisu lupetali gluposti, kako se kaže „samo takve“…

Odgovor na pitanje: „koje je boje prvo polje na hrvatskom grbu“, mnoge će iznenaditi. Zapravo ne mnoge, nego sve. Kao prvo moram objasniti jedno od pravila heraldike, a to je da sporno polje uopće nije prvo u prvom redu nego zadnje. Naime, kako su se grbovi nosili na štitovima, prvo polje je bilo ono koje vidi štitonoša. No, da sad ne zakompliciram do kraja, zvat ćemo ga „prvim poljem“.

Dakle… odgovor svih odgovora je da je prvo polje na hrvatskom povijesnom grbu: promjenjivo! Ovisi tko je vladao…

U heraldici postoje strogo određena pravila, kako oko simbola tako i oko boja. Bijela boja je oznaka čistoće i Boga, a kako je kralj direktni poslanik Boga, posredno preko crkve tako je za vrijeme vladavine kralja prvo polje bilo bijele boje. Ako je vladao ban (recimo Jelačić), prvo je polje bilo crveno. Jer ban nije odabran od Boga nego od naroda.

I tako, 1495. dolazimo do prve „šahovnice“. Kako je Požunskim ugovorom Habsburzima zajamčeno nasljedstvo ugarsko-hrvatskog prijestolja (ako Jagelovići neće imati muškog nasljednika) tadašnji car Maximillian I. skuži da će postati kralj i osmisli toliko nam dragu šahovnicu. Kako će postati kraljem, eto bijelog polja! Grb se još i danas nalazi na jednoj kući u Innsbrucku.

Kako prolazi vrijeme, mijenjaju se i kraljevi a hrvatski grb ostaje s prvim bijelim poljem. Uglavnom udružen sa životinjskim carstvom, tj. slavonskom kunom i dalmatinskim leopardima.

Dolaskom bana Jelačića prvo polje prelazi u crveno i ostaje sve vrijeme banovanja.

I eto nas opet pod Austro-Ugarskom pa se grb opet mijenja prvim poljem u bijelo. Ujedno, otuda je objašnjenje zbog čega je na krovu crkve Sv. Marka prvo polje bijelo! Da je krov obnavljan za vrijeme Jelačića, bilo bi crveno.

U Prvi svjetski rat ulazimo hrabro s prvim bijelim poljem, da bi po završetku rata i proglašenje Države SHS prvo polje opet postalo crveno. S obzirom na to da se kralj Aleksandar nije puno razumio u heraldiku za vrijeme Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca kao i Kraljevine Jugoslavije prvo polje ostaje crveno. Ostaje crveno i u banovini Hrvatskoj nakon potpisivanja Sporazuma Cvetković-Maček.

Dolaskom tzv. NDH i Ante Pavelića dolazi pravi čušpajz! Naravno da se prvo polje mijenja u bijelo! Ali…ali… nema kralja! E malo ste se zajebali! Postoji kralj, međutim on ni sam tog nije svjestan. Naime, kako bi se što dublje uvukao u onu debelu Mussolinijevu guzicu i onu mršavu vegetarijansku Hitlerovu, Ante Pavelić traži od Italije da za hrvatskog kralja postavi Aimonea od Savoje, pranećaka aktualnog talijanskog cara. Aimone je sav zbunjen, ne da mu se, al hoće mu se ( tko kad popiješ apaurin i Viagru skupa: jebe ti se a ne da ti se), no Pavelić već dogovori da će novo kraljevsko ime biti TOMISLAV II! Krunisanje i after party, naravno u Tomislavgradu. No budući hrvatski kralj odbije dolazak u Hrvatsku kao znak protesta jer se nije slagao s Rimskim ugovorom, smatrajući da hrvatski dio Dalmacije nikako nije povijesno vezan s Italijom (bravo!).

No Pavelić, arogantan kakav već bijaše, odluči obaviti krunidbu u Rimu, no i tom je prilikom napravio „račun bez krčmara“. U ovom slučaju „krčmar“ bijaše papa Pio XII, od kojeg Pavelić nit ne zatraži dozvolu, jer kralj mora biti blagoslovljen od pape. A da ga je baš i pitao, dobio bi papinsku cipelu jer, kao sto znamo, Vatikan nikad nije priznao NDH. No, 1942. Pavelić nepravomoćno proglasi Aimonea, tj. Tomislava II Kraljem Hrvatske. I ne samo to, nego i Princem Bosne i Hercegovine, Vojvodom Dalmacije, Tuzle i Knina. Uz Vojvodu od Aoste. No, kralj nikad nit ne kroči u Hrvatsku, abdicira krajem rata i utekne od tog cijelog cirkusa u Argentinu.

Dolaskom FNRJ a kasnije i SFRJ imamo pitoreskni grb (s prvim crvenim poljem) koji lijepo pluta Jadranskim morem uz zalazak sunca. Di ćeš bolje idile.

Imamo mir s grbovljem punih 25 godina, a po proglašenju Republike Hrvatske počinje cirkus ko i 1941. Prvi je grb samostalne i suverene Hrvatske opet imao bijelo polje. No to nećemo pripisati nekom kralju već slabom znanju povijesti samom povjesničaru Franji Tuđmanu. No, ubrzo mu netko prišapne da baš nije zgodno prvo bijelo bolje, pa sljedeći grb opet ima prvo polje crveno.

Prava zbrka počinje Domovinskim ratom jer tu svatko živ radi grb kakav mu padne na pamet. Osim raznih boja i oblika štita (eto, recimo tzv. Herceg-Bosna je uzela poljsku formu štita za grb), imamo tu i svakakvih životinja, lavove, leoparde, tigrove, koze, janjce, prasce, pauke, komarce… svega živog. Nigdje veze s heraldikom.

Za sad je situacija mirna, prvo polje je stabilno crveno. Do sljedećeg kralja! Zapravo, možda to i nije tako loša ideja s obzirom na to da su od 10 najbogatijih zemalja Europe njih 7 po uređenju monarhije!

Predlažem da dobije ime Zvonimir! Zapravo, imamo dva „na lageru“. Zvonimir je ime unuka Otta Habsburškog a i unuka onog nesretnog Tomislava II. Nek odigraju jednu šija-šete, pa tko pobijedi… nosi krunu…

Il da bude…Zvonko. Nije ni to loša ideja…

hrvatski grb

Oglasi

Grčka tragedija

Grčka

Ma kako smo samo zabrinuti za budućnost Grčke. Sve nešto kalkuliramo  hoće li eventualni “bankrot” Grčke imati utjecaja na naš turizam, koji je, eto opet potukao sve rekorde. Što uostalom nije nikakva vijest jer je u zadnjih 20 godina svaka rekordna. Dakle, da li će propast Grčke utjecati na snagu kune i broj turista. Svi smo financijski stručnjaci, gledamo analize, intervjue po medijima, a osim nekolicine stručnjaka nemamo pojma uopće o čemu se radi. Ali u dubini crne duše ipak se nekako naslađujemo, jer: bolje oni nego mi!

Dakle, ko tu koga jebe, nemamo pojma, ali znamo da su s jedne strane Grci a s druge Angelina von Deutschland potpomognuta sa krezubim Junckerom. Uglavnom, samo: bankrot…bankrot…
Nemamo pojma ali imamo čvrsti stav. O onome o čemu nemamo pojma!

Dakle, jedna država ne može bankrotirati jer nije tvrtka. Kada tvrtka bankrotira, dođe stečajni upravitelj, proda sve što ima, nagodi se sa vjerovnicima, i tvrtka nestane. I? kako je taj scenarij moguć za jednu državu? Tko će sto rasprodati? I kamo će nestati Grčka kad je više ne bude.

Uvijek će se naci neki način da dođe do financiranja ili će Grci prihvatiti naredbu jačeg, bogatijeg. I tako je bilo od postanka svijeta, da najjači dirigira drugima, a drugi moraju slušati. I badava ti sve seljačke i ine bune, jači uvijek kvači! Cijeli svijet živi na stabilnim nogama bankovnih kredita. Pa čak i Njemačka, ta supersila koja melje sve pred sobom. Dapače, ta velesila je najveći dužnik od svih država Europe! Kužite foru. Ne? Ni ja!

Kako su se prve banke na europskom tlu pojavile baš u srednjovjekovnim trgovačkim gradovima Italije, tako i riječ “bankrot”. Naime, riječ “banca” je označavala stol na kojoj su se brojali zlatnici i srebrnjaci, stol koji je znao sve tajne mešetarenja. Kad se neki od bankara previše zaigrao i postao insolventan, došli su mu poreznjaci i sjekirom razvalili stol. “Bancarotta” u prijevodu znači “raspadnuti stol”.

Dakle, Talijani imaju dugu tradiciju bankarstva, a time i svih oblika muljarenja koje s tim ide. Kompenzacije, prebijanja, cesije… Sve te ideje su se porodile u talijanskim glavama. Ideje koje smo mi objeručke prihvatili.

I tako, kroz vjekovno iskustvo muljanja Italija je dospjela do unutrašnjega duga od gotovo 250 milijardi Eura. Mnogo, zar ne? Točno ista suma, koliko je prema međunarodnim procjenama pokradeno iz Hrvatske od osamostaljenja. Koliko su Hrvati pokrali Hrvatsku. Svoju jedinu!

Što je unutarnji dug, najbolje može pokazati sljedeći primjer:

Gost dođe u hotel i želi pregledati sobe. Hotelijer mu dade ključ a potencijalni gost kao kauciju ostavi 100.- Eura. Hotelijer šćapi stotku i odjuri platiti dug automehaničaru, kojemu je već duže vremena dužan. Mehaničar uzme lovu, odjuri mesaru i vrati mu dug. Debeli mesar (puf…pant…) odjuri do kurve koju je jebao prošli tjedan na kredit i podmiri svoj dug. Kurva otrči do hotela i plati sobu jer nije imala za platiti kada ju je mesar drapao prošli tjedan.

Gost se spusti iz razgledavanja soba, ne svidi mu se ni jedna soba, uzme svojih 100.- Eura i ode, a svi dugovi podmireni.

Zvuči nekako poznato, zar ne?

Zadnji nek’ ugasi svjetlo!

Mrcina nikola tesla

Nakon što su zemlje EU-a otvorile granice za hrvatske državljane, željne rada izvan svoje suverene, suvremene, neovisne i ne znam kakve sve ne Hrvatske, nastala je neopisiva frka. Dok se s jedne strane to prezentira kao super vijest za naše građane, s druge strane se čuju razne nebuloze, kao npr. “ljudi koji žele otići, trebaju vratiti novac uložen u njihovo školovanje” To je zaista nešto vrlo glupo, jer na koji će se način izračunati koliko je to neki nesretnik željan bijeloga svijeta dužan. I što ako ode i ne plati? Hoće li ga Interpol ganjati i pendrekom utjerati natrag u Hrvatsku?

Na FB sam pročitao još jedan genijalni komentar, a to je da treba ministra, ako se ne vide rezultati napretka (ne znam po čemu bi se taj napredak mjerio) potjerati s ministarskog mjesta, i taj dotični ministar (autor genijalnog članka ne navodi ime resora dotičnog ministra) treba platiti svoje školovanje. Dakle, ako neki bogec koji ima završeni obaveznu osmogodišnju školu odluci, recimo, otići u Austriju i tu “kopati kanale” to mu se neće dozvoliti ako ne plati što je država uložila u njegovo školovanje. Imaš voljeti svoju Hrvatsku! Ako ne milom a ono silom!

Nećeš, majci, iz te države za kojoj smo uzdisali od stoljeća sedmog!

U današnje vrijeme, kad Nijemci dolaze na rad u Austriju, kad Francuzi rade u Engleskoj, kad je najbolji igrač golfa crnac a najbolji reper bijelac, kad odlaze cak i na Mjesec, kada je i bit Europske unije sloboda prolaska ljudi i robe, mi ćemo ograničivati slobodu kretanja. Odnosno naplaćivati!

E bas svašta Hrvatima pada na pamet!

E da, i kriva je ova Vlada. Bas ni jedna druga vražja, ni zelena ni crna, nego eto baš ova crvena.

Dakle, ja sam napustio Hrvatsku još za vrijeme SFRJ u kojoj sam se i školovao. Otišao sam jer je privatni resor bio zabranjen, a da bi dobio u državnom, trebalo je nekoga potkupiti sa 10.000.- ondašnjih maraka. Ja nisam imao ni marku a kamoli 10.000.- pa sam čekao vijest iz inozemstva. Kad mi je javljeno, spakirao sam se za sat vremena i otišao u bijeli svijet s posuđenih 2.000.- DM i s posuđenim autom. I bez znanja jezika. U Jugoslaviji su mi se smijali i govorili da sam budala što idem. Govorili su, ma već bi se nekako snašao i doma, malo šverca i komerca, malo fuša, ko ga jebe. Al ja sam još ko klinac želio otići, što mi se na kraju i obistinilo.

I onda je došla prva plaća… Plati stan, plati režije, plati osiguranje, plati kredit za namještaj, pa još nešto za klopu i ostade gotovo ništa. Austrija spada među najbogatije zemlje na svijetu, zato što nema siromaštva. Ali, nema svatko stan u centru Beča i nema svaki član obitelji po (barem) jedan auto. Nemaju ni vikendice a niti brodove kupljene na vlastite tvrtke osnovane baš da bi se jebala država i da se ne bi platio porez. Ni ovaj ni onaj ni pdv ni nikakav. U Hrvatskoj te jednostavno smatraju za umno poremećenog ako platiš porez. Neplaćanje je poreza glavni sport u Hrvata. Varanje države! Kada voliš svog bračnog druga, ne varaš ga. Kada voliš svoju državu, također je ne varaš!

Poznato je da nema jake države bez jake porezne politike. I bez jake oporbene stranke.

Jel’ stvarno nema posla, jesmo li lijeni ili ne volimo svoju državu neka svatko sam zaključi. Ja znam dvije stvari, da su Hrvati vrlo tražena radna snaga u svijetu, gdje rade i gdje ne sjede po birtijama, osim vikendom. Drugo: da je prije par godina jedan investitor tražio radnike za neku niskogradnju, davao plaće gotovo dvije tisuće eura i nitko mu se nije javio, pa je isti uvezao radnike iz Bugarske.

I to sve ne bi pisao da danas nisam pročitao što se smatra za najbolji posao u Hrvatskoj: sjedenje i buljenje u automatsku kosilicu za travu. Dakle, ne neki produktivan posao, neki gdje ćeš nešto izumiti, pronaći, spasiti neki život, naći lijek za neku bolest. Ne. Jednostavno, najboljim se poslom smatra sjediti pod drvetom!

Nikola je Tesla s 19 godina otišao iz Hrvatske. Stvarno je bio genije. Najveći!

Tisućljetni san o 200 milijardi eura

hrvatska zastava (license)

Već pomalo zaboravljeni izrazi: “suvereni” i “samostalni”…te dvije rijeci kojima se opisuje Hrvatska, uz slatkasti i čeznutljivi začin o “tisućljetnom snu neovisnosti” inauguracijom se opet proširio Hrvatskom.

No koliko smo stvarno željeli i sanjali svoju samostalnost u tom tisućljetnom snu? Nastavi čitati

Kako sam ostao bez 4.000 šilinga

Mentalni sklop prosječnog Hrvata

zabranjeno za psephotocredit

Primjer 1.

Pri ulasku na plažu jednog mondenog hrvatskog ljetovališta nalazi se tabla upozorenja na kojoj je nacrtan ogromni pas predimenzioniranih očnjaka i krvavih očiju, koji izgleda kao da je (iako nije morski), upravo raskomadao nekoliko turista. Uz sliku dotičnog predatora nalazi se tekst: “Najstrože je zabranjeno uvođenje pasa na plažu!” Ispod toga piše: “Prekršitelj će se kazniti novčanom kaznom od 1.500 kuna”. Kako samo lijepo i poučno. Onaj koji je postavio tablu s upozorenjem je znao da se bas ljudi ne pridržavaju rado pravila, pa im odmah nalaze koliko para da stave u džep, da se pri kažnjavanju ne bi gubilo vrijeme. Nastavi čitati

Lijepa naša Hrvatska

lijepa naša hrvatska photo credit: archer10 (Dennis) via photopin cc

Mi Hrvati smo, ali stvarno, stručnjaci. Tuđe nećemo (ali ipak možda malo hoćemo), svoje baš i nemamo (jer smo sami sebe pokrali), pa onda kukamo. Pa onda idemo po bankama i tražimo kredite. Za sve: stan ili kuću, garažu, vikendicu, auto i brod. Onda psujemo banke jer ne shvaćaju da mi bez toga ne možemo živjeti. Pa onda nađemo banku koja nam da kredit, složimo se sa svime, zapravo: daj lovu danas, a sutra… ko jebe sutra, već bu nekako bilo. Još ni bilo da nekako ni bilo… Nastavi čitati

Najrazvijeniji na svijetu

kolinda photo credit

Jedan od osnovnih postulata demokracije je sloboda izražavanja. Dakle, smiješ govoriti ono što misliš.

Jedan od osnovnih postulata politike je: razmisli prije nego što nešto kažeš.

Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je u pobjedničkom govoru obečala da će Hrvatska postati najrazvijenija zemlja na svijetu. Iako su mediji tu izjavu objavili, zar se stvarno nitko od novinara nije usudio pitati gospođu predsjednicu za legitimnost te izjave? Bilo bi jako zanimljivo čuti objašnjenje gore navedene izjave tijekom predizborne kampanje. Jer, predizborne kampanje su vrijeme laganja. Onda svi lažu! Umijeće politike je izvuči se od tih laži kada (ako) dođeš na vlast. Nastavi čitati