Gastronomska histerija u Hrvata ne posustaje. Doduše ima turbulentnih i nepredviđenih promjena ali summa summarum zabavno je. Sjećate li se histerije s palačinkama? Pootvarane su u svakom kvartu, ljudi navalili kao da više nitko ne zna tu jebenu palačinku ispeći… i nakon dvije godine balon se ispuhao. Dok se još tu i tamo nađe „palačinkarnica“ (koji glup izraz, prvi put ga čuo u filmu Balkanski špijun, izgovoren od Bate Životinje) gdje se mogu pojest dobre palačinke sa svim-i-svačim, pokušaj invazije „ramena“ (egzotične juhe azijskog podrijetla sa svim-i-svačim) neslavno je propao. Hrvatski želudac još uvijek preferira domaću juhicu ili „ajngemahtec“. I zaista, koliko god se trudili neke stvari ne prolaze.
Burgeri još uvijek prolaze: dapače, otvaraju se novi lokali dok se malobrojni zatvaraju ili mijenjaju koncepte. Recimo, Tacos & Burger Barr, o kojem sam pisao pred točno 14 mjeseci (predvidio propast u roku od godine dana) mijenja koncept. Burgeri se sele 20 metara niže, tacosi potpuno izlaze iz igre dok u taj očajni kičasti prostor na velika vrata (koja još uvijek nisu popravljena) ulaze „bagels“ & „lobsters“. Zašto bi netko jeo hlapove, (za nas još uvijek luksuzna roba) u mini lokalu u zapišanom haustoru za velike pare a nije htio jest hamburgere i tacose, nije mi potpuno jasno. Jasno je jedino da tamo već mjesecima nije gotovo nitko ušao. Jedva čekam probati te bagelse i hlapove! Doduše, nakon najave na FB pohitao sam tamo, no zijevajući konobar, koji ne zna razliku između jastoga i hlapa objasnio mi je da počinju tek od ponedjeljka. Jedva čekam…
Ono što ne samo da prolazi, nego se kraj ne nazire su i dalje pizze! u Zagrebu se nudi doslovno sve! Sve što ovaj grad može progutati. Ima tu originalnih Napolitanaca s originalnom napuljskom pizzom za koju zagrebački znalci tvrde da nije originalna pa sve do poluoriginalnih Zagrepčana s necertificiranom „Vera pizza napoletana“ za koju se kunu da je originalna, najoriginalnija, da na svijetu originalnije nema. A taj certifikat….ma tko ga jebe… Pitanje: bi li pojeli originalne bosanske ćevape kod nekog, recimo, Pakistanca ili kod nekog, recimo Muje iz Sarajeva? Nalazite se u Napulju: bi li pojeli štrukle u pizzeriji ili kod Štefa koji je upravo otvorio birtiju „K Zagorcu“?
Zagrepčanima su do nedavno najbliže certificirane „Vera pizza napoletana“, a da nije u Italiji, bile u dvije pizzerije u Beču, te me vrlo obradovala vijest da je asocijacija dodijelila certifikate jednoj pizzeriji u Ljubljani i jednoj u Mariboru. Ma sto god tko pričao, Hrvatska još nema „Vera pizza napoletana“. I da, ma što god tko lupetao, „Vera pizza napoletana“ ne mora biti uvjetno spravljena u peci na drva. Može i na plin. I tu kategoriju je uvela već spomenuta asocijacija. Nesumnjivo postoje fine i jako fine pizze u Zagrebu. Ali, da ga jebeš, certificirane nema. A poznajući hrvatske muljajuće konce zna se i zašto nema. Jer nisu bas ovi iz asocijacije blesavi, hodaju oni po svijetu i kontroliraju. Ako vide da muljaš sa sastojcima ili bilo koji drugi način, maznu ti certifikat. E, kad ti Talijan dokaže da muljaš, onda si zbilja blento.
S velikim zanimanjem pratim razvoj pregovora oko ulaska jednog svjetski poznatog branda pizzeria na hrvatsko tržište. Brand koji iza sebe ima ime a ima i vrlo zanimljivu i autentičnu povijest. Ako pregovori oko dobivanja franšize uspiju, eto nam prve „Vera pizza napoletana“ u Hrvatskoj.
Zanimljivo je i otvaranje podružnica, filijala ili kako se to voli reci „franšiza“ izvan Zagreba. (iako ni sami ne razumiju sto zapravo franšiza znaci i na što te obavezuje franšizni ugovor, al lijepo zvuči). Vidim da je Split na glavnom udaru, što i ne čudi s obzirom na veliki broj turista koji se svake godine u Splitu rapidno povećava. Dvije pizzerije otvaraju na strateški vrlo dobrim mjestima, doslovno pod nosom velikim jahturinama s bogatom klijentelom. Koliko je bogata klijentela zainteresirana za pizze, vrijeme će pokazati. Split je zeznut grad.
Dakle, dobro došli u gledalište hrvatskog gastro spektakla, sezona 2018!
Mrcina 