Mrcina

Završio je još jedan zanimljiv tjedan u studenom, od domaćih vijesti saznali smo da osim uvozne salmonele iz Poljske i nekih drugih zemalja, svaki se pošteni Hrvat ima pravo otrovati i vlastitom, hrvatskom, domoljubnom salmonelom. I još nekim drugim raznim boleštinama koje nudi 40 godina staro, bezbroj puta odmrzavano pa zamrzavano meso. Ali, nas će narod stoički podnijeti da mu se takvo meso u gubec rivlje. Šutjeli smo mi i za žešće stvari, a kokodakali oko manje važnih. Recimo, pobjeda Hrvatske nad Argentinom u Davis cupu, Davisovom kupu ili Davisovom pokalu (kao i obično, u hrvatskom je pravopisu sve točno.) bila je sigurna. Nakon 2:0 u mečevima i vodstvu 2:0 u setovima sve je izgledalo toliko bajno da je već počela montaža bine na Jelačić placu. Trebala je to biti veselica do duboko u noć. No, bahatost se opet nije isplatila pa nas Argentinci uzjahaše. A tribina: kako došla tako i otišla. No sve je zasjenila fotografija Predsjednice s nogama u zraku. Digla žena noge u zrak kako i dolikuje predsjednici jedne suvremene, samostalne, neovisne i svakojake republike. Ista se šeretski smije, od uha do uha, a lagano se cereka i njezina svita. Jer baš je prava predsjednička fora dignut noge u zrak i staviti ih na sjedalo ispred svojeg. Predsjednica pokazuje kako je bliska narodu po birtaškom ponašanju.

No, bili smo aktivni i na međunarodnom planu. Recimo, Thanksgiving day, nacionalni praznik u SAD nije mogao proći a da ne bude zamijećen u Hrvatskoj. Facebook je bio zatrpan lijepim željama Hrvata, koje su putovale spram Amerikanaca. Lijepo je sjetiti se i čestitati nekome njegov praznik. No, većina vjerojatno nit ne zna sto označava taj dan.

Iako američka reklamna mašinerija taj dan pokušava označiti tolerancijom među stanovnicima svoje države, istina je ipak malo drugačija. Sjetimo se da su europski osvajači stigli u miroljubnu misiju na američke kontinente gdje su dočekani od domaćih Indijanaca, kojih je bilo pedesetak milijuna. Indijanci su miroljubive osvajače primili domaćinski, naučili ih spremati jela od lokalnih specijaliteta da ovi ne bi pokrepali od gladi. U znak zahvalnosti miroljubivi su europski osvajači pomlatili Indijance, tako da ih sad ima manje od 3 milijuna. Još je gore bilo u Južnoj Americi, gdje su ih hvatali kao životinje te ih prodavali u Europi kao robove. Onako u kavezima, kao sto se danas prodaju kokosi na placu.

Osim, naravno, sto su opljačkali sve sto se može, gomilu blaga, zlata i srebra, te sve to prinijeli u Europu. Zanimljiv je podatak da je pedesetak velikih brodova potonulo jer su bili PRETOVARENI zlatom. To je najbolje opisano u knjizi pod naslovom „Olupine čekaju“ jednog češkog autora čijeg se imena ne mogu sjetiti, jer sam knjigu posudio pred dvadesetak godina jednom prijatelju koji mi ju još uvijek nije vratio.

No ono sto mene zanima, i zbog čega ovo pišem je sljedeće: koju pizdu materinu mi imamo čestitati praznik nekoj drugoj državi i još preko Atlantika. I zašto bas Amerikancima? Takvo dupeuvlakačko ponašanje je zbilja sramotno. Niti znamo kakav je praznik, niti što je, ali mi čestitamo. Glavno da se slavi. Na jugu smo i stalno nešto slavimo = Jugoslavija. I zašto ne čestitamo praznike Rusima, Japancima, stanovnicima Madagaskara ili Sjevernomolučkih otoka? Nego baš Amerima. Dan kada će biti zaklani milijuni purica. Je l’ netko u Hrvatskoj primio čestitku od Amerikanaca za dan Domovinske zahvalnosti, Dan državnosti ili Dan neovisnosti?

Ili recimo, Dan Sv. Patrika, irski nacionalni praznik. Cijela Hrvatska u zelenom, pubovi i Facebook puni ljudi i čestitaka, prigodni govori, primanja i televizijske vijesti oko Sv. Patrika. Ma kako to da čestitamo Ircima ili recimo ne i Nigerijcima, čiji je on također zaštitnik…

I onda još vijesti o Black Friday. Ja nikad nisam čuo za taj dan do ove godine. Vjerojatno sam glup i neinformiran. Ma što mene briga hoće li koji stanovnik na drugom kontinentu slomiti ruku ili nogu nastradavši od stampeda svojih pohlepnih sunarodnjaka koji kreću u rasprodaju.

No ipak, ja vjerujem u svoju državu u svoj narod. Ja vjerujem i Predsjednici s nogama u zraku. Apsolutno. Vjerujem joj i jedva čekam da izvrši svoje obećanje koje je svečano dala na Markovom trgu pri svojoj inauguraciji, rekavši da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta i Europske unije. Za mene će to biti najveći praznik!