Zdravka Mamića za papu! (ili bar predsjednika)

Photo: Drago Sopta
Photo: Drago Sopta

Pred nekoliko godina posjetih svog dobrog prijatelja. “Hoćeš sada krepati od smijeha?” pita me u jednom trenutku, pa mi prišapne da pitam njegovog sina, pubertetliju, što bi želio biti po zanimanju. Ono dosadno i glupo pitanje, na koji sve curice odgovaraju: stjuardesa, a dečkići: pilot (alternativno – astronaut). No, ovome klincu uopće nije bila napeta neka strategija kako bi kad odraste, eventualno, stjuardese ševio po hotelima svjetskih metropola između dva leta, nego jednostavno izvali: JA BI HTIO BITI ZDRAVKO MAMIĆ! Moj frend umre od smijeha, čvrgne ga po glavi i mali nestane.

Meni to uopće nije bilo smiješno. Takva mi je devijacija u dječjoj glavi bila sablasna!

No čini se da je ta, za mene devijacija, zapravo pravo stanje svijesti nacije ovog napaćenog naroda koji se već duže vremena osjeća “nabijenim na kurac”. Zapravo Mamić je već duže vremena ogledalo stanja u Hrvatskoj, kad onih “200 obitelji” nabija na kurac ostatak raje, kad mlati referente po općinama, kad izvlači takve psovke kojih se ne bi posramili ni Mađari, kad organizira privatne proslove rođendana za predsjednicu Hrvatske na kojoj se ista osjeća posebno počašćenom, kad “krvari na guzu”, analizira razinu “hrvatstva” iz krvnih zrnaca pojedinaca (kad se tri brata Mamić zovu Zdravko, Zoran i Stojan, analiza nije potrebna), mrzi sve što nije 100% Hrvatsko, a opet se u Srbiji, kako sam kaže, osjeća najbolje na svijetu, jedan dan mrzi Ćiru, drugi se dan liže s njim, psuje Boga, dapače još i izgovara vizionarske riječi “proklet bio” na sam Božić a nedjeljom je na misi u crkvi.

E kad sve to nekažnjeno uspiješ izvoditi cijelu dekadu, normalno je da ljudi počinju s identifikacijom, pa zašto ne bi postao i predsjednikom. Pogotovo što je neki dan i sam najavio svoje političke ambicije. Ni manje ni više nago puca na mjesto predsjednika ili premijera. Čitajući njegov životopis, Hrvatskom sveživlju ne bi pristajao bolji.

Čitam danas u medijima akcije sa Lukom Modrićem. Luka u banci novce van, za koju minutu Mamići novce nutra. Pa opet Luka novce van, pa opet neki od Mamića novce nutra. To je jedan pakleni plan, novci idu nutra van… I to, milijunček, dva, deset, pa dvadeset…

Dakle, na brdovitom Balkanu postoji država u kojoj možeš na svoj bankovni račun položiti milijune eura a da te se nitko ništa ne usudi pitati. Pogotovo kad ti se s druge strane šaltera keze keramički zubi Mamićevi. Recimo, u Austriji  moraš dokazati porijeklo svake gotovinske (kako bi Ćiro rekao “kaš”) uplate preko 8.000.- Eura. Nema li dokaza porijekla, a pare si solarno pokazao, evo ti isti dan porezna, kuc…kuc na vrata.

Sjećam se sredine sedamdesetih prošloga stoljeća. U ta vremena nisi imao strah od UDBE, milicije ili ne znam koga. Strah i trepet je bila “Komisija za ispitivanje porijekla imovine”. Kad su ti, naravno nenajavljeno, upali u kuću, morao si dokazati porijeklo svake stvari iz kućanstva. Odakle ti lova za fotoaparat, za veš-mašinu, štednjak itd. Jednostavna računica: primanja toliko, za život potrebno toliko, na raspolaganju ostaje: toliko!

Frka je bila takva da je stari jednog mog gimnazijskog kolege u Maksimirskoj bacio na cestu vrećicu sa 100.000 ondašnjih DM. To bi danas bila vrijednost od valjda, puta deset.

Kaš, sine, kaš…

Na Balkanu je uvijek “igrao” samo “kaš”. Njemačka je marka bila najomiljenija, i nekako mi se čini da je u to vrijeme jedinica za vrijednost bila “100 maraka”! Naravno, da marke niste smjeli posjedovati, nego su se mijenjale za dinare po vezama Trga Republike. tako je to bilo, a plaća se doma donosila u papirnatoj vrećici.

Kaš, sine, kaš…

Za razliku od Balkana, recimo u Švedskoj više nitko nema “kaš”. Odeš u pekarnu po jednu žemlju, hop, kartica. Piješ kavu u kafiću, hop… opet kartica. kako u nas u nekim trgovinama ne primaju kartice, tako u Švedskoj ne primaju “kaš”.

No, da se vratimo Mamićima… Dok je neposredno nakon pizdarije oko kukastog križa, odlepršao na Hvar svojom jahtom rekavši svim prisutnima da ide riješiti hobotnicu, no mislilo se na onu pod pekom, još je bolja izjava kada je saznao da mu se vrši premetačina stana. Izjava medijima je bila da mora mamu voditi na kupanje. Jer mamica je jako sretna što je napokon zajedno s oba nogometna sineka Mamića + sin Stojan od milja Stojko, pa se brčka u slovenskim toplicama, na pripremama jedne momčadi koja puca na sam vrh lige prvaka. U istom se bazenu brčkaju profesionalni nogometaši s mamicom Mamić!!! Na čiji račun? I zašto mamica ne može sa sinekima ići, recimo, za vrijeme nogometne stanke. Pa da se cijela obitelj brčka u toplicama…

Ej, ali zamislite reakciju javnosti kad bi predsjednik jednog prominentnog europskog kluba, npr. Reala, Barcelone, Bayerna ili Juventusa doveo svoju mamu na pripreme momčadi…

Zašto si pas liže jaja? Jer može!

Pa zašto onda Mamić ne bi vodio mamicu u bazen, ili bez ikakvog pitanja ulagao milijune eura na svoj bankovni račun? Jer može!

Kad si tako moćan da sve možeš, pretplaćen si da postaneš predsjednikom ili možda kraljem. Pa zašto onda ne bi glasali za Mamića na sljedećim predsjedničkim ili izborima za premijera?

Recimo: premijer Mamić, ministar unutrašnjih poslova Bujanac a vanjskih Kerum…

Oglasi

Komentiraj ovo

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s