a Hrvatska nikada neće biti, ma koliko god to predsjednica obećavala
Prije dvadesetak godina sam se čudio gledajući prvu stranicu “Kronen Zeitung-a”, štipao sam se, jer sam mislio da sanjam, naime, pisalo je kako su uhvatili nekog Austrijanca (doduše stranog podrijetla) kako vara. Varanje se sastojalo u tome da je stavljao premalo pekmeza u…krafne!!! To znači da je stvarno “neka institucija radila svoj posao.” Zamislite: netko je kupio krafnu, izdubio ju i izvukao pekmez van i onda izmjerio gramažu, kubike ili što ti ja znam što tog istog pekmeza! E, kada ovo nesto doživiš onda počneš shvaćati svijet i život na jedan potpuno drugačiji način.
Jučer gledam televiziju: tržnica u Beču. Dolazi inspektor kupiti trešnje. Inspektor se pravi malo blesav, pa spika s prodavačicom i veli da želi 400 grama trešanja. Baba uzme škarnicl, udri trešnje unutra pa na vagu i pita: može li 440 grama. Ovaj pristane i baba mu zaračuna 3,40 Eura. Frajer ode iza ugla. Meni već žao babe, jer znaš da će najebat, jer emisija inače ne bi imala smisla… dakle, iza ugla čeka kompa pa on i inspektor izvade neku ultrapreciznu supersoničnu vagu iz auta i počnu mjeriti. Istresu trešnje na vagu i umjesto 440 grama vaga pokaže 331. Naravno! Papirnati škarnicl je bio težak cijelih 9 grama, što znači da je baba “ukrala” od kupca 0,06 eura (tj. 0,6 centi). Jebeš kupca, ali oštetila je baba državu jer se dočepala para na koje neće platiti porez.
Kažnjenička bojna (inspektor, kompa i murjak) kreće u napad protiv babe, u svrhu jebanja iste, i to za ni više ni manje nego 0.06 eura. Iskaznice, legitimiranje babe… I onda joj kaže inspektor da je krivo napravila jer je prvo morala staviti škarnicl, pa pritisnuti tara, pa bla, bla… Baba koristi ispriku kao što bi i svi u toj situaciji, pa veli da to sve inače i radi, ali ovaj puta je, eto zaboravila. Sada dolazi na scenu kompa od inspektora i veli joj da laže, jer je promatra več dva dana i kaže da nije vidio da to radi. O jebem ti sunce, baba i laže i krade. I da puno ne duljim, odrapnu babi kaznu od 250.- eura.
Ali to nije sve…
I kreće inspiciranje vage, pa vide da je vaga baždarena zadnji puta 2013. a treba svake godine. Baba opet: nisam htjela…nisam znala…. Pa ćeš sada, babo znati, kad uplatiš jos 300.- eura u državni proračun.
Eto, kaže inspektor: nije stvar u tih 0.6 centi, nego baba ima po stotinjak mušterija dnevno, pa kroz cijelu godinu, nakupi se toga. Ima tu i puno skupljega voća od trešanja. I sad malo uzmite računar u ruke i ispadne da baba svaki mjesec na škarniclima mazne, skoro pa jedan hrvatski minimalac.
Pogledajte malo po hrvatskim dućanima kada kupujete nešto na grame, recimo meso… prvo jedan papir, pa drugi papir, pa možda i folija…. O tome nitko ne vodi računa. Stara je izreka da: nema jake države bez jake porezne politike i poreznih kontrola.
I sad se postavlja pitanje: bi li Hrvati radje živjeli u državi gdje izvlače pekmez iz krafna pa ga mjere ili ona u kojoj bi u “lex baba” vjerojatno inspektor dobio nogom u guzicu, uz obavezno pitanje: gdje si ti bio 1991, pička ti materina….
Mrcina 