Mrcina

(license)

Već pomalo zaboravljeni izrazi: “suvereni” i “samostalni”…te dvije rijeci kojima se opisuje Hrvatska, uz slatkasti i čeznutljivi začin o “tisućljetnom snu neovisnosti” inauguracijom se opet proširio Hrvatskom.

No koliko smo stvarno željeli i sanjali svoju samostalnost u tom tisućljetnom snu?

Da se ograničimo na taj tisućljetni san, i da ne idemo još dublje u povijest, recimo tamo u godinu 1102. kada Hrvati za svog vladara izabraše madžarskog kralja, hajdmo preskočiti gotovo pola tisućljeća i eto nas u godini 1527. U Cetingradu hrvatsko plemstvo poskidaše gaće (tko ih je nosio) i hlače, te dozvolismo da nas počnu guziti Habsburgovci. Sami smo se odrekli suverenstva i samostalnosti. Lijepo nam je bilo u Habsburškoj monarhiji, koja nas je mazila i pazila. Izgradila je Monarhija u nesuverenoj i nesamostalnoj Hrvatskoj svašta. Pogotovo su im dragi bili Dalmacija i pripadajući otoci. Dobro, nisu oni baš gradili sve te ceste i zgrade po otocima iz čiste ljubavi prema hrvatskom narodu, već iz uvjerenja da će vječno ostati na ovim područjima, da se monarhija nikada raspasti neće.

No onda Gavrilo (iz principa) upuca Ferdinanda u Sarajevu, pa Hrvati nesamostalno, ratovaše na strani Monarhije. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, u sljedećoj prilici za suverenstvo i samostalnost, ponovno poskidasmo gaće i upustimo se u swingerski zahvat sa Srbima i Slovencima, te ponosno stvorismo kraljevinu istoga naziva. Ostadosmo tada i bez Istre, Rijeke i Zadra.

Zatim se SHS kraljevina malo reformirala te iz nje nastade Kraljevina Jugoslavija. I onda, 1934. pod zavjerom ustaša i VMRO-a, upucaše kralja Aleksandra, kojega vukosmo još iz Kraljevine SHS. Zašto ga upucaše… nemam pojma, jer i dalje ostadosmo nesuvereno i nesamostalno sljubljeni u Jugoslaviji.

I eto nas u NDH! Ta se država doduše nazivala nezavisnom a ne suverenom i samostalnom a bila je neovisna u tolikoj mjeri da je o svemu odlučivao Siegfrid Kasche po direktnim uputama Adolfa Hitlera. U toj tzv. NDH suvereno prodasmo ne samo Istru, Rijeku i Zadar, nego i cijelu Dalmaciju. Ah da, a onda hrvatske legije, pod nacističkim vodstvom nesamostalno ratovaše tamo negdje kod Staljingrada….

Nakon Hiće dođoše ona olovna vremena, FNRJ pa SFRJ gdje bijasmo tamo gdje bijasmo.

Eto nam i novoga vijeka i 1991. pa nam se tisućljetni san opasno počne prikazivati u REM-fazi. EEG nam postade malo desinkroniziran (što je i postulat REM-faze), pa tako desinkronizirani i dezorijentirani tumarasmo u svojoj samostalnosti i suverenosti do 2013. kada se probudismo iz sna, pa eto nas opet nesamostalnih i nesuverenih u Europskoj Uniji. I gle čuda, u tom snu, očito je netko bio itekako budan jer iz usnule Hrvatske nestade 200 milijardi eura.

Ironija je u tome sto smo taj gubitak samostalnosti i suverenosti slavili. Još su nam i druge članice te EU udruge čestitale. Nit su nas tražili, nit su nas zvali. Sami se ugurasmo u EU i ostavismo taj “tisućljetni san” na čekanju.

I kad sam već pri toj temi, jedna mala digresija: Sigurno znate tko je Ivan Mažuranić. Najznačajnija kreativna ličnost hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). Rekli bi: “‘Rvatina, samo takva…” A znate li da se ta ista “Rvatina” i priznati jezikoslovac, na čelu hrvatske delegacije odrekla hrvatskog jezika i priznala hrvatski jezik kao hrvatsko-srpski, odnosno srpsko-hrvatski! Bogami je, i to sporazumom u Beču 1850. godine. S druge je strane bio glavom, bradom i šepavom nogom ni manje ni više nego Vuk Karadžić.

I izljubiše se. Tri puta!

Mislim da bi bilo najbolje da sve resetiramo, pa da se vratimo u 1102. godinu i da svrgnemo onog madžarskog pizduna.

Pa da nastavimo drk….. pardon, hrkat….