Nedjeljna je inauguracija protekla vrlo lijepo. Dan je bio sunčan i vrlo lijep, a predsjednica se zajedno sa mužem joj zakonskim mogla smandrljati skupa s uspinjačom, koja je, kako se kunu uposlenici iste bila neispravna. Da nešto ima u tome govori i činjenica da uspinjača trenutačno nije upogonjena. Uistinu ne bi bilo lijepo da je zakonski odabrana predsjednica, odnosno kako se stručno terminološki u tom trenutku zvala “izabrana predsjednica” projurila u uspinjači Tomićevom ulicom i završila u “Krašu”. No po onoj našoj “valjda se ne bu ništa strašno dogodilo” stupila je predsjednica-izabranica na gornjogradsko tlo.
U špaliru do Markovog trga pozdravljali su je razdragani građani, a posebno su se isticali uniformirani junaci ratne povijesti hrvatskoga roda. Nisam ni zapamtio kada je komentator nabrajao čega je tu sve bilo i mogu zaključiti da su Hrvati od davnih vremena bili dosta ratoboran narod. Također nisam znao da smo imali i neke ženske legije. Kad su se i protiv koga borile žene, nemam pojma. Za svoja prava sigurno nisu. Skužio sam da su sve uniforme vrlo šarene, pa kako je bio vikend prije fašnika, turisti su se mogli prevariti i ne-daj-bože krivo zaključiti da se radi o maškarama.
Između ostalih postrojeni su bili i predstavnici davno izumrlih Trenkovih pandura. No, tko je bio barun Trenk, kojim se hrvatska povijest toliko diči?
Pukovnik, rođen u Italiji, dakle s Hrvatskom ga ne veže ništa osim što je bio zaljubljenik u Slavoniju iz koje je novačio priproste seljake za svoju (pazi sad!) plaćeničku vojsku. Bio je poznat po velikoj okrutnosti prema svojim a još više zarobljenim vojnicima. O da, pedofilija i silovanje su mu bili jedan od milijih hobija. Malo je i (pazi sad!) pronevjerio pare carice Marije Terezije. Nakon što ga je carica počela ganjati zbog tih para, odlučio se na kontru, pa je pokušao diči oružani ustanak u Slavoniji. No, dobio je po piksi, pa je na kraju neslavno skončao život u zatvoru.
Njegovi su panduri ratovali za pare. Po cijeloj Europi, ali Hrvatsku branili nisu.
Još jedna junačka legija su bili vojnici s kravatama. Kako legenda kaže, Hrvati su izmislili kravatu. Doduše, to nije bila kravata u današnjem obliku nego marama zavezana ispod vrata…kravata!
Ratna se povijest Europe manje bavi kravatama a više opisuje borbe u tridesetgodišnjem ratu u kojoj se se ti kravatizirani ratnici borili na strani katolika a protiv sjevernoeuropskih protestanata. Kako povijest kaže, bili su rado viđeni ratnici jer su bili nadaleko poznati po brutalnosti. U srednjoj Njemačkoj su još početkom prošlog stoljeća majke plašile djecu ne sa baba-rogom nego: ako budeš zločest odvest ce te Hrvati…
Da, da… istraživanje povijesti može biti jako zajebana stvar…
No vremena su se, fala Bogu promijenila, civilizirasmo se i više ne napadamo tuđe, niti se borimo za stranca nego branimo svoje. Ali o suverenosti, tisućljetnom snu i svom na svome jednom drugom prilikom.
Mrcina 